U samom centru Afrike, Centralnoafrička republika (CAR) se danas suočava sa mnogim problemima. CAR, bogata dijamantima, šumama i zlatom, prošla je kroz pet pučeva i brojne pobune od sticanja nezavisnosti od Francuske 1960. godine. Uprkos nekolicini mirovnih sporazuma i prisustvu više od 12.800 mirovnjaka UN-a, zemlja nije uspjela da se stabilizuje.Ova država se suočava sa brojnim okolnostima zbog kojih i ostale države oko nje trpe posljedice, kao što je na primjer DR Kongo. Nakon izbora krajem 2020. godine, više od 200.000 ljudi je zbog eskalacije nasilja emigriralo van države.
Glasnogovonik UNHCR-a Boris Cheshirkov je izjavioda se u Centralnoafričkoj republici nalazi oko 100.000 interno raseljenih izbjeglica, u Kamerunu, Čadu i Republici Kongo 13.240 izbjeglica. Veći broj izbjeglica živi u jako lošim uslovima po pitanju snabdijevanja hranom i vodom, primjenom higijene, te boravka u skloništu, a to sve otežava trenutna situacija pandemije koronavirusa koja povećava krizu u cijelom svijetu. Resursi su po svim ovim pitanjima vrlo ograničeni.
Za većinu napada koji se dešavaju u zadnjih par mjeseci se krivi organizacija pod nazivom „Koalicija patriota za promjenu“ koju podržava i bivši predsjednik Centralnoafričke republike, Francois Bozize. Tenzije su porasle nakon što je Bozizeova kandidatura za izbore 27. decembra 2020. godine odbačena. Na izborima je pobijedio dosadašnji predsjednik Tuader. Ovi izbori su, kako vlada tvrdi, bili legitimni i vjerodostojni, dok izborni zvaničnici tvrde da zbog svih tih napada nije otvoreno stotine biračkih mjesta. Budući i da su neke rivalske strane sile tamo rasporedile svoje snage, CAR je postao pijun u puno većoj geopolitičkoj igri.
Nemiri u CAR-u traju i duže od 2020. godine. Policijske grupe napadaju civile i mirovne snage UN-a od 2013. godine kada je sa vlasti skinut bivši general koji je na vrhu bio od 2003. godine. Od tada tenzije sve više rastu, a situacija se ne poboljšava. Uslijedila je vojna intervencija stranih sila. Ni par hiljada stranih vojnika neće biti dovoljno dase situacija u ovoj zemlji stabilizuje. Uprkos prisustvu francuskih vojnika i vojnika Afričke unije, krvoproliće se nastavilo.Tada se također raselilo pola miliona stanovnika, a sam predsjednik nije imao nikakav uticaj da spriječi tadašnju situaciju.
Ovakva dešavanja koja traju čak godinama nam pokazuju da situacija nije ništa bolja, naprotiv. Tadašnji zločini u zemlji se mogu usporediti sa današnjom situacijom nezadovoljstva samog naroda. Tada je predsjednik Francois Bozize napustio glavni grad zbog državnog udara, te je pobjegao u Demokratsku Republiku Kongo.
Sredinom 2018. godine iz zasjede su ubijena dva ruska novinara. Razlog je upravo etnički i vjerski sukob koji traje od 2013. godine. Ovoj situaciji također doprinosi činjenica da Ruska Federacija iz Moskve šalje svoje trupe da preko jedne od najsiromašnijih afričkih zemalja proširi svoj uticaj na tom kontinentu, a vojska je poslata i na poziv vlade CAR-a. Oni su trebali da regulišu situaciju koje se razvila nakon izbora, iako se zemljom još uvijek provodi nasilje. Snage Ujednjenih nacija se bore sa pobunjenicima koji su zauzeli gradove u provinciji države.
Vlada također optužuje bivšeg predsjednika Fransoa Bozizea da planira puč sa nekoliko pobunjeničkih grupa, što bivši predsjednik negira. Rusija ovu situaciju iskorištava u svoju korist, da bi nadmašila Francusku koja ima isti cilj kao i ona, a to je neokolonijalizam. Njihov rivalitet za uticaj u Africi raste, a u igru se miješa i Kina.
Ako dođe do pobjede dosadašnjeg predsjednikaTuadera na izborima, narušio bi se sporazum koji su pobunjeničke grupe potpisale 2019, godine. Moskva također ima vrlo pozitivne odnose sa ovim predsjednikom zbog brojnih saradnji u bliskoj prošlosti.SAD traži transparentnost u cilju prekida nasilja. Portparol State Department je izjavio da države koje pružaju pomoć trebaju da rade transparentno i koordinisano. Također je izjavio i da „žali“ zbog novonastale situacije u zemlji.Jasno je da je sudbina CAR-a i njenog naroda neizvjesna, a da li će ova država postati nova Somalija, vidjet će se u budućnosti.
Za Intelektualno.com piše: Edin Selimović
