Uspon samurajske klase od Tađira Masakada do Kamakura šogunata Uspon samurajske klase od Tađira Masakada do Kamakura šogunata
Uspon samurajske ratne klase  ima duboke korijene u Japanskoj historiji koje je moguće pratiti u rane dane Hejan perioda (794 – 1185) kada se... Uspon samurajske klase od Tađira Masakada do Kamakura šogunata

Uspon samurajske ratne klase  ima duboke korijene u Japanskoj historiji koje je moguće pratiti u rane dane Hejan perioda (794 – 1185) kada se u Kanto oblasti, plodnom regionu nekoliko stotina kilometara od Kjota, pojavljuju tzv. buši ratnici (bushi ratnici), preteća samuraja (Blomberg, 1994 :  13). Sam naziv ‘samuraj’ dolazi od stare japanske riječi saburai, što u prijevodu znači ‘onaj koji služi’(Green, 2008: 2).  Samuraji su izrasli iz nekoć uglednih i moćnih feudalnih zemljoposjednika (daimja) Kanto regiona koji su imali potrebu da štite svoje interese i svoje zemljišne posjede pa su vremenom formirali posebno treniranu vojsku koja je štitila i njih i njihove posjede te tako nastaju samuraji (Turnbull, 1997 : 17).

Upravo su se zemljoposjednici Kanto regije kasnije udružili u prve samurajske klanove od kojih se tijekom Hejan perioda izdvajaju dva jako moćna klana po imenu Tađira (Taira) i Minamoto (Turnbull, 1997 : 19). Pored Tađira i Minamoto klana, na tadašnjem dvoru Japana tijekom 10. stoljeća djelovala su još dva klana po imenu Fuđivara (Fujiwara) i Točibana (Tochibana) klan.  Za razumijevanje uspona samurajske klase, potrebno je spomenuti kratak historijat Tađira klana. Njihovo porijeklo može se pratiti u doba unuka cara Kanmua čiji nasljednici su nosili prezime Tađira. Tađira klan je tada važio za najmoćniji klan Hejan perioda a osnovao ga je 889. godine Tađira Takamoči (Taira Takamochi) (Turnbull, 1997 : 19).

Iz ovog klana potiće Tađira Masakado, prvi samuraj u historiji Japana te unuk Tađire Takamočija. Masakado je bio moćni daimjo Šimosa (Shimosa) provincije, danas Čiba prefektura. Postao je poznat 939. godine nakon što je poveo pobunu protiv dvora osvojivši tri provincije i to Hitači (Hitachi), Šimosuka (Shimosuka) i Kozuke provinciju. Masakadova pobuna rezultirala je direktnom intervencijom Fuđivara klana koji je u ime dvora riješio da se domogne Masakadove glave i uguši pobunu.

Za ovaj zadatak je izabran Fuđivara Hidesato koji se susreo s Masakadom u bici kod Kojime 940. godine u kojoj je Masakado i ubijen (Frederic, 2000 : 926).  Masakadova pobuna protiv dvora je zabilježena u djelu po imenu Šomonki, odnosno, Masakadove kronike u kojima je Masakado zabilježio svoje pohode protiv dvora, sukob kod Kojime kao i svoj konačan pad te susret u paklu koje on naziva ‘Mjesto vječnih poteškoća’(Friday, 2008 : 9). Bitno je napomenuti da ne znamo kako je Masakado izgledao, obzirom da je bio samuraj, može se sa sigurnošću reči kako je riječ o dobro treniranom ratniku koji je itekakako predstavljao velik strah za Japanski dvor Hejan perioda gdje je sukob s Masakadom trajao punih pet godina.

S dolaskom Tađire Kijomorija (Taira Kiyomori) na čelo Tađira klana 1153. godine, uspostavljena je prva samurajska vojna formacija u historiji Japana a drugu će kasnije formirati Minamoto klan, zakleti neprijatelj Tađira klana. Ova dva klana su poznata  po nesuglasicama ali i sukobima koji su se s vremena na vrijeme odvijali među njima pa svakako treba pomenuti prvi sukob koji je eskalirao između ova dva klana 1028. godine. Naime, priča se da je izvjesni Tađira Tadacune (Taira Tadatsune) pokrenuo pohod na Kanto region u namjeri da ga osvoji i preuzme kontrolu nad njim. Saznavši za ovaj pohod, dvor je angažovao izvjesnog Minamota Jorinobua da se obračuna s Tadacuneom te uguši njegov pohod. Tri godine kasnije, pobuna je ugušena a Tadacune se predao(Friday, 2008 : 118).

Dok su Tađire opremale svoju bandu samuraja isto su to činili u Minamoto klanu. Minamoto klan je također odigrao veliku ulogu u Japanskoj historiji tijekom Hejan perioda. Upravo iz ovog klana će kasnije poteći čovjek i ratnik koji će biti prvim šogunom u njegovoj historiji. Minamoto klan ima dugu historiju a njihovo ime se javlja još za vrijeme vladavine cara Sage koji je nosio Minamoto prezime. Klan je osnovao u osmom stoljeću Minamoto Makoto, sedmi sin cara Sage.

Klan je bio sastavljen od dosta kompleksnog kraljevskog stabla prateći lozu nekoliko careva i to Uda-Genji (naziv za Minamoto klan), Daigo Genji, Seiva (Seiwa) Genji, Murakami Genji itd (Hall – Mass, 1974 : 57). Nekoliko godina kasnije Minamoto i Tađira klan će voditi seriju sukoba od kojih treba pomenuti dva kratka incidenta po imenu Hogen (1156) te Heiji (1160). Hogen incident je izbio 29. jula 1156. godine noćnim napadom na palatu aktuelnog cara Širakave. Povod za incident je moguće pratiti godinu ranije kada umire mladi car Konoe, ostavljajući prijestol praznim. Godinu kasnije, umire i bolesni car Toba koji iza sebe ostavlja dva sina, Sutokua i Širakavu.

Obzirom da su tadašnji carevi Japana abdicirali u korist mlađih prijestonasljednika, u ovom slučaju, sinova na koje je vlast prenošena, kao naredni car odabran je mlađi Tobin sin po imenu Širakava. Sutoku koji je već abdicirao s prijestola 1142. godine, nadao se kako će vlast pripasti njegovom sinu, princu Šigehitu (Turnbull, 1997 : 32). Razjaren situacijom i odabirom novog cara, Sutoku zaprijeti vojnom odmazdom koja se ostvarila 29. jula 1156. godine.

Snage odane caru Sutoku su uspjele probiti obranu palače cara Širakave potpomognute Tađirom Kijomorijem i Minamotom Jošitomom. Nakon žestoke borbe koja se vodila unutar palate u Kjotu gdje je Širakava imao sjedište, Kijomori i Jošitomo su se odlučili na radikalan potez te spalili palatu koju je u trenu počela da guta vatra koja je izbijala do krova natjeravši Sutokuove snage u bijeg. Ovim činom na neki dosta čudan način, car Širakava je izvojevao pobjedu čime je Hogen i okončan(Turnbull, 1997 : 37). Tađira i Minamoto klan će se susresti još jedanput prije Gempei ratova u kratkom incidentu po imenu Heiji koji je izbio 1160. godine. Ukratko, kada je car Širakava abdicirao 1158. godine, tron Japana je naslijedio njegov sin Niđo (Nijo). Uvidjevšti ovaj čin idealnom prilikom za djelovanje, Minamoto Jošitomo (Minamoto Yoshitomo) i Fuđivara Nobujori (Fujiwara Nobuyori) oteše cara Širakavu i Niđu te zapališe Sanđo (Sanjo) palatu (Turnbull, 1997: 37).

Kijomori koji je u to vrijeme boravio u Kumano provinciji radi molitve, vrati se sa svojom vojskom te poče opsjedati palatu u Kjotu i vršiti pritisak na Jošitoma zahtijevajući od njega mirnu predaju. Drugi dan izbi žestok sukob unutar palate u kojoj Kijomorini samuraji probiše obranu te rastjeraše Minamoto pristalice. Uvidjevši da mu prijeti poraz, Minamoto Jošitomo iskoristi priliku te se dade u bijeg (Turnbull, 1997 : 38). Kasnije Jošitoma potjera sam Kijomori gdje između ove dvojice izbi sukob te Jošitomo pade mrtav te je tako okončan Heiji (Heđi) incident (Turnbull, 1997 : 39). Po okončanju Heđi incidenta, Tađira Kijomori je držao apsolutnu vlast u svojim rukama proglasivši se za cara (Turnbull, 1997 : 39).

Dok je Tađira uživao u svojoj slavi, Minamoto klan je počeo regrutaciju svojih snaga za nadolazeći sukob u kojem će se Tađira i Minamoto susresti po treći put i odmjeriti svoje snage. Dani Tađira klana su se bližili kraju. Dvadeset godina kasnije Minamoto Jorimasa je podigao veliku pobunu protiv Tađira klana koja je okončana 20. juna 1180. godine bitkom kod rijeke Uđi gdje su Tađirini samuraji slomili otpor ubivši Jorimasu i princa Šigemorija (Turnbull, 1997 : 30). Ovom bitkom otpočeti su petogodišnji sukobi između Minamoto i Tađira klana poznati kao Gempei ratovi (1180 – 1185). U iscrpljujućim sukobima Tađira i Minamoto klan će u Genpei ratovima iskusiti osamnaest bitaka sveukupno a ratovi su okončani 25. aprila 1185. godine pomorskom bitkom kod Dan no Ure u kojoj je Minamoto Jošicune nanjeo strahovit poraz Tađirinim samurajima (Turnbull, 1997 : 85). Nakon Genpei ratova, Minamoto Joritomo je  iskoristio svoju priliku te 1192. godine uspostavio Kamakura šogunat proglasivši sebe šogunom. Tako je Japan ušao u prvi šogunat u svojoj historiji gdje će u narednih hiljadu godina šoguni držati apsolutnu vlast sve do pada Tokugavinog šogunata 1868. godine.

Za Intelektualno.com piše: Amar Tufo

 

 

 

 

 

Facebook komentar

Intelektualno