Potresne scene razornih zemljotresa u Turskoj i Siriji još uvijek su u fokusu svih nas. Radujemo se preživjelim, koje izvlače mnogobrojni spasioci. Među njima je bio i Jasmin Čajlaković iz Sarajeva. S njim razgovaramo o utiscima iz Turske i njegovom hrabrom i odlučnom činu da se pridruži spasilačkoj ekipi.
Razgovarao: Semir Krnjić
Intelektualno: Nakon zemljotresa bili ste dio tima koji je išao u Tursku.Koji su prvi utisci kada ste to vidjeli?
Nakon dolaska na teren, prvi utisci su bili kao da se desila apokalipsa. Ništa nije bilo na svom mjestu: porušeni objekti, zvukovi sirena vozila hitne pomoći, uplakana lica članova porodica koji tragaju za svojim najmilijim.
Intelektualno: Kako je izgledao Vaš prvi dan u Turskoj?
Odmah po dolasku u grad Antikiya, od strane AFADA dobili smo zadatak, da idemo na ruševinu trinaestospratne zgrade gdje se pretpostavljalo da još ima živih. Scene su bile užasne. Jedan od naših kolega koji je prvi prilazio ruševini vidio je užasne prizore. Radili smo od 18:00 sati do 07:00 sati ujutro. Cijelu noć smo radili uz dvije pauze za odmor. To je kratak opis našeg prvog dana na terenu. Također, moram istaći da smo na terenu bili prisutni 24 sata u tri smjene.
Intelektualno: Kako se provode akcije i koordinacije za spašavanje?
Sve akcije na terenu provodile su se sinhronizovano uz saglasnost i dogovor sa AFADOM. Obzirom da smo mi kao pripadnici Federalne uprave civilne zaštite prošli razne međunarodne seminare i obuke, nije nam bio problem raditi sa drugim međunarodnim timovima, jer smo znali, kako treba postupati u ovakvim situacijama. Ono što smo zatekli na terenu bila je razornost teško objašnjiva riječima.
Intelektualno: Iz izvještaja samo vidjeli da se radi o zemljotresu koji je jak kao stotinu atomski bombi. Koliko je važno biti koncentriran u tim situacijama, koliko god želio pomoći unesrećenima, i vaši životi dovedeni su opasnost?
Sigurnost svih nas je bila na prvom mjestu, znajući da se okolo nas nalaze oštećeni objekti, koji bi se uslijed konstantnog podrhtavanja tla mogli srušiti na nas. Koncentracija i fokus na ono što zapravo radimo je ključna sa sigurnosnog aspekta. Ne smijemo dozvoliti sebi da spasioci budu povrijeđeni. Iako se i to dešava, ali je neophodno poduzeti sve radnje i ispoštovati procedure da do toga ne dođe. Adrenalin vas obuzme, ali ne smijete dozvoliti da on vlada našim umom. Moramo biti smireni i koncentrirani što su pripadnici FUCZ i pokazali na terenu. Dakle jedan visok nivo profesionalizma, posvećenosti i truda na terenu.
Intelektualno: U takvim situacijama vidimo koliko je veliki značaj i doprinos pojedinca. Da li, nakon iskušenja, tek počinjemo da osjećamo drugog?
U ovakvim situacijama se ne može mjeriti značaj pojedinca. U ovakvim složenim situacijama akcenat mora biti timski rad. Tim dolazi do izražaja. Jer samo timski možete uraditi posao ovakve vrste. Neko malo više znanjem i sposobnošću, neko malo manje, ali naglasak je na tim. I tada u stvari spoznate ljude sa kojima radite. Tada osjetite koliko je važno povjerenje jednih u druge. Nismo svi rođeni za sve. Ali zasigurno taj timski duh i kolegijalnost je nešto što nas je vodilo kroz sve ovo. Moram istaći da sam ponosan na svoje kolege iz Federalne uprave civile zaštite, koji su na terenu bili kao jedan i izvršavali obaveze koje su svakodnevno stavljanje pred njih. Zahvaljujem se i upravi koja je 24 sata bila nam podrška iz Sarajeva na terenu izvršavajući logistički dio posla. Naravno, ne treba zaboraviti i podršku građana, medija iz cijele BiH, koju smo imali za vrijeme boravka u Hatayu. Ovom prilikom im se zahvaljujem svima.
