Senusije su muslimanski političko-vjerski pokret u kolonijalnoj Libiji i regiji Sudana koju je u Meki 1837. osnovao alžirski Muhamed ibn Ali as-Senusi. Senusi je bio zabrinut padom islamske misli i duhovnosti i kao slabljenjem političkog integriteta muslimana. Bio je snažan u kritikama egipatske uleme za vrijeme studiranja u Kairu zbog onoga što je doživljavao kao njihovo plaho poštivanje osmanskih vlasti i njihovog duhovnog konzervativizma. Tvrdio je i da učeni muslimani ne bi trebali slijepo slijediti četiri poznata mezheba već se sami uključiti u idžtihad. Tadašnja ulema je izdala fetvu protiv njega.
Umro je 1860. ostavivši dva sina kao nasljednika i mnogo sljedbenika koji su svojim političkim utjecajem privlačili neželjenu pažnju osmanskih vlasti. Međutim nova opasnost po senusije je proizašla iz francuskog kolonijalnog carstva. Od 1902. do 1913. godine senusije su se borile protiv francuske kolonijalne ekspanzije u Sahari, zaustavivši njihov prodor na sjeveru Čada.
Nakon što je Italija porazila Osmanlije i zauzela Libiju (1911-1912), senusije su pružale otpor talijanima koji je rezultirao hapšenju i ubijanju učenjaka, zatvaranju džamija i otimanju zemljišta. Od 1915. do 1917. su se senusije borile protiv britanske kolonizacije Egipta i Sudana.
Idriz, unuk Muhammeda ibn Ali as-Sanusija, stupio je na čelo pokreta 1917. i igrao ključnu ulogu kao vođa senusija koji je libijska plemena ujedinio kao ujedinjenu libijsku naciju. U Drugom svjetskom ratu se udružio sa Britancima u borbi protiv nacističkih i fašističkih snaga. U konačnici se pokazao presudnim u britanskom porazu Italije i Njemačke u Sjevernoj Africi. Libijci su se borili protiv Talijana do 1943. godine i za vrijeme otpora izgubili su između 250,000 i 300,000 ljudi.
Kad je zemlja 1951. stekla nezavisnost pod okriljem Ujedinjenih nacija, Idris je postao njen kralj. Bio je svrgnut sa vlasti 1969. godine vojnim pučem Muammera Gadafija. Pokret je ostao aktivan uprkos progonima Gadafijeve vlade. Duh i naslijeđe senusija i dalje su istaknuti u današnjoj Libiji, uglavnom na istoku zemlje.
Za Intelektualno.com piše: Mustafa Muzurović
