Sjenica kao većinski bošnjački grad bila je na konstantnoj meti srpskih zločinaca tokom Srpskih ustanaka. Činjenica da je 1809. godine u ovom malom i mirnom gradiću od strane snaga Karađorđa Petrovića ubijeno oko 2.500 njenih stanovnika bošnjačke nacionalnosti dovoljno govori o stradanju “Sandžačke Srebrenice”. Ipak, Bošnjaci iz Sjenice danas u miru žive sa svojim komšijama Srbima, Albancima i Gorancima koji naseljavaju ovaj grad. Posebno je značajno to što su se Bošnjaci uprkos svemu brinuli o očuvanju komšijskih odnosa
Naime, nemoguće je govoriti o Sjenici a ne spomenuti njenu raznolikost, kako kulturološku, tako etničku i vjersku. Ovdje kao da se spajaju kulture Istoka i zapada. Još uvijek se osjeća orijentalni utjecaj, pa se svakodnevno u govoru mogu čuti turcizmi. Suživot većinskog bošnjačkog i znatno malobrojnijeg srpskog stanovništva, funkcionira jako dobro, uprkos političkim i historijskim prilikama koje su stvarale razdor među pripadnicima ova dva naroda.
Kada pominjemo srpsko, tj. pravoslavno stanovništvo, ne smijemo izostaviti značajan spomenik kulture koji je takođe pod zaštitom države Srbije, a to je crkva “Svetog Petra I Pavla”, kao i manastir Svetog Arhangela u selu Kumanica, u blizini granice sa Crnom Gorom, koji takođe pripada sjeničkoj općini. Ovi pravoslavni vjerski objekti očuvani su i nisu rušeni od strane Bošnjaka, što govori da su se Bošnjaci uvijek brinuli o svojim komšijama, sandžačkim Srbima.
Intelektualno.com
