“Francuski novinari uvijek “bježe” od političkih tema, oni bi o kulturi i umjetnosti. Onaj mi onomad reče da je “Oca na službenom putu” gledao četiri puta, pa moli da o tome pričamo, za francuske medije. Hoćemo, velim, pa mu reknem da se dobar dio filma (i najvažniji dio moga života, rano djetinjstvo) događa u gradu na Drini, zove se Zvornik. “Si, si, Zvorrrnik”, sjeća se Francuz što je četiri puta gledao Oca. U tome je gradiću – nastavim – živjelo, i činilo većinu, bošnjačko, muslimansko, stanovništvo.
Danas tamo ni jednoga Bošnjaka nema. Sve su pobili i prognali. – O msje, pa vi opet o politici. – Si, si, msje, o politici! Ja u Zvornik nikada više neću moći otići. Vi nas nagonite da za stolom s četnicima i zlikovcima dogovaramo o miru.
Po tome miru, četnik bi slobodno šetao Sarajevom, i svakim gradom koga nije uspio osvojiti i uništiti, a ja u Zvornik nikada ne bih mogao otići! Takvih Bošnjaka, koji se u svoje zavičaje ne mogu vratiti, ima milion i pet stotina hiljada. Oni vam se lijepo zahvaljuju na takvome miru.”
Abdulah Sidran, Ratni putopisi
intelektualno.com
