Muhamed Ali-paša bio je unuk mnogo poznatijeg Muhameda Alija, sin Muhamed-Teufik paše. On i njegov brat Abas, kasnije vladar Egipta, školovali su se u Austriji u školi Terezijanumu. Za razliku od svog brata Abasa, Muhamed Ali-paša se nije aktivno bavio politikom, već se posvetio putovanjima, posebno krajevima naseljenim muslimanima. Nakon što je engleski vrhovni komesar svrgnuo Abas-pašu, na vlasti se izmijenilo nekoliko vladara. Jednom od njih (Faruku) Muhamed Ali-paša bio je nakratko regent.
U predgovoru Ljetnog putovanja u Bosnu i Hercegovinu, u izdanju Instituta za istoriju Sarajevo i Istorijskog arhiva Sarajevo dr. Hana Younis Al-ghoul navodi da je autor izabrao da posjeti Bosnu, jer je smatrao da je na višem civilizacijskom stepenu od drugih balkanskih zemalja. Kroz cijelo opisano putovanje lako je uočiti da putopisac malo poznaje političke prilike i lokalne običaje u Bosni. Posjeta Bosni trajala je četrnaest dana, od 08. do 22. septembra 1900. godine. Putopis se ne nalazi na spisku objavljenih djela Muhamed Ali-paše. Jedan primjerak iz 1907. godine nalazi se u Istorijskom arhivu Sarajevo u Zbirci rukopisa Mehmeda Teufika Okića.
Putopisac o domaćim seljacima:
„…Primijetio sam da su njihovi seljaci lijeni i nezainteresovani za posao. Kada posmatrate zemlju nekog naroda i sa užitkom vidite koliko je kvalitetna, plodna i pogodna za ratarstvo, a ne vidite da je posijana ili ponikla, onda je bez sumnje upitna odlučnost i volja tog naroda…“
Muhamed Ali-paša o Sarajevu:
„…Ovaj grad je, kao ostali evropski gradovi, uredan i velik. U njegovu izgradnju uložen je maksimalan napor, a između zgrada je ostavljen prostor koji osigurava preglednost i otkriva unutrašnji izgled zgrada…“
Opis vodopada na Plivi:
„…Tu , na rijeci Plivi je prepuno jezero kojeg ta rijeka izdašno opskrbljuje vodom, a dosta je slično jezeru Princ u Švicarskoj….“
„..Ove vode su svježe i prijatne poput jutarnjeg povjetarca, srebrene su bjeline, ali još bliještavije i prozirnije i, čini mi se, vrlo duboke i nedostižna dna….“
„..,Toliko sam bio oduševljen ovom prizorima da oni ostaše urezani na stranicama moje duše i uzeše široki prostor u mojim grudima i ne mislim da ću ih ikada zaboraviti.
Muhamed Ali-paša 22. septembra 1900. godine odlazi u Zagreb, pa u Trst, a odatle morskim putem nazad u Egipat.
Za Intelektualno.com priredio: Faris Marukić
