Dan bošnjačke dijaspore obilježava se 11. aprila, a prilika je to da se podsjetimo na ulogu i značaj bošnjačke dijaspore, ali i na njihove potencijale koji nisu, svi će se složiti, u dovoljnoj mjeri iskorišteni.
– Kada govorimo o potencijalima dijaspore u našoj javnosti je većinom prisutan diskurs prema kojem se na dijasporu isključivo gleda kao na ekonomski potencijal, što je uistinu izuzetno važan potencijal, ali ne i jedini. Bošnjačka i bosanskohercegovačka dijaspora posjeduje i izuzetno veliki lobistički potencijal, jer druga i treća generacija naših iseljenika spada u grupu visokoobrazovanih građana što im omogućava pristup određenim krugovima u kojima se često donose bitne odluke – kaže za Preporod.info mr. Admir Lisica, predsjednik Udruženja za razvoj saradnje domovine i dijaspore.
On ističe da širom Evrope imamo veliki broj građana našeg porijekla koji se nalaze u vijećima, parlamentima i ministarstvima država koje imaju snažan geopolitički uticaj na region.
Veliki broj bh. iseljenika ima priliku komunicirati sa izuzetno značajnim evropskim političarima, što naša država treba iskoristiti u svoju korist. Saradnja uvijek može biti bolja i na njenom razvoju treba zajednički raditi, na partnerskoj osnovi.
– Za bolju saradnju potrebno je institucionalno riješiti pitanje dijaspore, barem na način na koji je to moguće u ovom trenutku. Dugogodišnja ideja Svjetskog saveza dijaspore Bosne i Hercegovine je osnivanje ministarstva za dijasporu na nivou Bosne i Hercegovine. Zbog dobro poznate konstelacije političkih odnosa još uvijek je teško govoriti o realizaciji ovakve inicijative, ali ono što možemo uraditi je aktiviranje ureda dijaspore pri općinama, kantonima, ministarstvima federalnih i državnih nivoa, naravno gdje je po sistematizaciji to moguće – ističe mr. Lisica.
Mnogobrojni izazovi
Kada se razgovara o dijaspori neizbježno je i pitanje asimilacije i opasnosti koje ona sa sobom donosi. Toga nisu sačuvane mnoge druge, pa tako ni naša.
– Na očuvanju identiteta se mora raditi kontinuirano, učenjem bosanskog jezika, njegovanjem naše tradicije i izučavanjem bitnih historijskih procesa. U dijaspori ovaj stav kreće od odluke roditelja da svoju djecu usmjeravaju u ovom pravcu. Bez takve odluke, džemati, bosanske dopunske škole i udruženja su u velikoj mjeri nemoćni – ističe Lisica.
U posljednje vrijeme intenzivirana je priča o investiranju dijaspore u Bosnu i Hercegovinu, te su u tom smislu njeni potencijali ogromni. Međutim, pitanje je koliko su, prije svega, nadležni u Bosi i Hercegovini toga svjesni.
– Svakodnevno imam komunikaciju sa nekim od naših sugrađana izvan domovine. Moram napomenuti da, iako oni često i nisu zadovoljni s odnosom domovine prema njima, kontinuirano u nju ulažu. Primjera je puno, od slanja novčanih sredstava za članove svoje porodice, učešća u mnogobrojnim humanitarnim akcijama, ali i ulaganjem kapitala u nova radna mjesta na način da svoje postojeće poslove šire na Bosnu i Hercegovinu. Sve je više pozitivnih priča o poslovnim ulaganjima dijaspore, što je najkorisniji segment ekonomskog podsticaja, jer je za razliku od donacija ili slanja doznaka ovaj princip korisniji i dugotrajniji. Nažalost, prepreke su prisutne, a one se najviše ogledaju u našoj sporoj administraciji, što se u narednom periodu mora poboljšati – stava je Lisica.
Veliki potencijali
Jedan od onih koji su odlučili, ne samo uložiti novac nego se i vratiti u Bosnu i Hercegovinu jeste Samir Vildić koji je sa svojim prijateljima iz Švicarske i Kazahstana osnovao firmu TIC (Tuzla International Company).
– Više od 17 godina sam živio van Bosne i Hercegovine. Osim raznih diploma i iskustva na raznim poljima, mislim da je poduzetnički duh najbitnije što sam sa sobom donio u Bosnu i Hercegovinu. Taj duh mi je otvorio oči i pomoću njega uočio sam mnoge potencijale koje nudi naša država. Ljudski potencijal je na prvom mjestu. Imamo jako kvalitetnu i obrazovanu omladinu za koju vjerujem da će biti glavni pokretač svih pozitivnih promjena u društvu. Tu su i neiskorišteni potencijali u raznim sektorima koje je moguće iskoristiti uz izuzetno male investicije. Međuljudski odnosi i potencijali za stvaranje poslovne atmosfere bili su moja motivacija za povratak, kao i za osnivanje firme u Bosnu i Hercegovini – kaže Vildić.
On ističe da ga raduje i ohrabruje što se dijaspora počela sve više pominjati u kontekstu poslovne saradnje i njihovog doprinosa ekonomskom razvoju Bosne i Hercegovine.
– Ono što Kinu čini svjetskom bazom proizvodnje, Tursku regionalnim centrom proizvodnje i trgovine, Indiju svjetskim centrom izrade softvera, a Izrael centrom inovacija, jeste efikasna komunikacija sa njihovim dinamičnim dijasporama i uspješna koherencija usmjerena na ostvarivanju zajedničkih ciljeva. Zato je jako bitno stvarati zajedničke ciljeve u kojima će najveći doprinos dati upravo naša dijaspora – govori Vildić.
Ekonomska saradnja
Mišljenja je da je bosanska dijaspora spremna na ovaj vid, prije svega, ekonomske saradnje sa Bosnom i Hercegovinom.
– Međutim, oni ne znaju odakle i kako trebaju krenuti. Zato bi bilo potrebno, prije svega napraviti tim koji će profesionalno pružati uslugu konsaltinga. To je nas i potaklo da otvorimo novu firmu koja ima i business consulting usmjeren i specijaliziran za profesionalnu podršku firmama i privrednicima iz inostranstva koji žele da investiraju ili posluju u našoj državi – ističe Vildić.
Treba se osloboditi mišljenja, smatra on, da država treba nešto da nam pruža. Pogrešna su stalna velika očekivanja od države, koja je relativno mlada i kojoj je za razvoj institucija neophodna pomoć njenih građana, posebno onih građana koji su stjecali iskustva širom svijeta. U ovom kontekstu dijaspora ima najveću odgovornost za razvoj i napredak naše države.
– Postoji jedna lijepa izreka koja kaže da se poslovni savjet traži od profesionalaca, a ne od prijatelja. Ljudi iz dijaspore moraju da shvate da se za poslovne savjete moraju obraćati ljudima iz privrede, a ne iz bilo koje druge branše. Samo tako mogu zdravo investirati i poslovati. Dijaspora umjesto da iskorištava razne organizacije u Bosni i Hercegovini, trebala bi sama da stvara mehanizme preko kojih će dolazi na tržište. I možda najvažnije je znati da u Bosni i Hercegovini postoje veliki potencijali. Njih će neko iskoristiti, samo je pitanje, hoćemo li to biti mi ili neko drugi – kaže na kraju Vildić.
(Alem Dedić/Preporod.info)
