Pojam tekija označvao je građevinu koja pripada skupini sufija, u kojoj se oni okupljaju oko šejha i obavljaju svoj obred. Izgradnja prvih tekija vezana je za 12. stoljeće i derviško djelovanje. Sama izgradnja tekije, kao građevine u kojoj se okupljaju sufije s ciljem obavljanja zikra i približavanja Bogu, simboličkog je karaktera. Kroz djelovanje tekije i sufijska učenja prožima se islamska filozofija, tesavuf. Skromne, tihe i prozračne, kakvi su bili i njihovi posjetioci, tekije su odisale mirom, neraskidivom harmonijom između čovjeka i prirode.
Među najljepšim tekijama
Isa-begova tekija predstavlja jedan dio mnogo šire sufijske cjeline na istočnom ulazu u Sarajevo. Ta cjelina počinje od Hodidjeda, na mjestu sastavljanja dviju rijeka, a završava na lokalitetu Brodac (kod današnje Vijećnice). Ova sufijska cjelina obuhvatala je Tekiju na Bendbaši, Šehovu koriju, vrelo Ebu-Hajat, turbe i čardak na Šehovoj koriji, te tvrđavu Hodidjed. Tačno vrijeme izgradnje Isa-begove tekije nije precizirano, ali je poznato da su konačište i zvija stariji od vakufname koja je datirana džumadel-evela 866./ februar 1462. godine. U Isa-begovoj vakufnami ne navodi se koje derviškom redu pripada tekija. Kao što je navedeno i vakufnamom, ova građevima je prvenstveno bila musafirhana, pa teko o da tekija, što znači da je prvobitno imala humanitarnu, pa onda religijsku vrijednost. Iako nije navedeno u vakufnami, kroz historiju tekije zasigurno se zna da je pripadala mevlevijskom derviškom redu.
Tu činjenicu potvrđuje i vakufnama Isa-bega u Skoplju u kojoj se spominje mevlevijska tekija. O unutrašnjem uređenju tekije informacije nam donosi pjesnik Rešid-efendija, rodom iz Sarajeva, koji u svojoj pjesmi o Sarajevu u 40 stihova piše upravo o Isa-begovoj tekiji. On navodi da je unutrašnjost ove tekije bila ukrašena levhama ispisanim krasnom kaligrafijom. Pjesnik navodi i da je mevlevijska tekija zasjenila Isa-begovu musafirhanu, pa se od tog vremena ovaj objekat spominje kao tekija. Prema spisima ovoga pjesnika saznajemo da se tekija na Bendbaši ubrajala među najljepše „na mjestu divnom ko rajska bašta“, „gnijezdu anđela“, „najvećem mjestu za riznicu nauka“, a zbog veličine i ljepote kompleksa, upoređuje je s dvorcem Havernik. O izgledu Isa-begove pronalazimo svjedočanstva kod Evlije Čelebije, u putopisu iz 1659. godine. Čelebija u putopisu, prije svega, navodi da je tekija pripadala mevlevijskom derviškom redu. Čelebija, također, opisuje i fiziči izgled građevine. O mevlevijskoj tekiji na Bendbaši pisao je i ljetopisac Mula Mustafa Bašeskija koji navodi da se 1762. godine tekija obnavljala. Bašeskija ističe da je ova građevina prvenstveno namjenjena dervišima i da je to mjesto predviđeno za molitvu Svevišnjem.
Isa-begova zavija svrstava se među najstarije i najvažnije kulturne i religijske pothvate u temelju današnjeg Sarajeva. Povijesni spisi svjedoče da je već 1462. godine u ovom gradu postojalo stjecište sufijske učenosti. Te godine je zakladnicom Isa-bega Isakovića potvrđeno postojanje mevlevijske tekije.
Značaj Isa-begove tekije za Sarajevo
Tekija je podignuta 1462. godine, a srušena 1957. Iako je tekija porušena, pitanje dubljih slojeva kulture Sarajeva nije odvojivo od Isa-begove tekije. Ona je, kako religijski, tako i civilizacijski, simbol grada. Svako traganje za značajnim simbolima Sarajeva dovest će do Isa-begove tekije. Tekija kao kuća mudrih, plemenitih i hrabrih jeste izvor iz kojeg se širi životna snaga gradske cjeline. Brodac, mjesto na kojem je podignuta tekija, znači „mjesto prelaza“ upućuje na smisao podizanja tekije.
U toku svog višestoljetnog razvoja Sarajevo je u ambijentalnom smislu dobilo oblik izdužene zdjele. Na njenom dnu, uz dolinu rijeke, razvili su se značajni javni sadržaji. Temelj Sarajeva postavljen je na istoku, zajedno s temeljima Isa-begove zavije. To je ujedno mjesto utemeljenja grada i mjesto istrajnosti.
Izgradnja Isa-begove tekije na Bendbaši označava početak formiranja grada orijentalne fizonomije. Lokacija tekije nije slučano odabrana. Podignuta pored rijeke i naslonjena na strme hridi njenog kanjona, kao važan centar derviške aktivnosti, ova tekija učestvuje u simbolu koji je fundamentalno vezan za inspiraciju uopšteno, a pogotovo za tesavuf.
Podizanje tekije na Bendbaši usmjerilo je dalji razvoj grada. Koliki su značaj za razvoj grada imali tekija i red derviša koji se u njoj okupljao, potvrđuje sadržaj koji je Bendbaša dobila u narednim stoljećima. O vrijednosti i značaju tekije za grad Sarajevo svjedoči i činjenica da je tekija više puta obnavljana nakon urušavanja, požara i poplava. Uz Isa-begovu zaviju, na Bendbaši su izgrađeni brojni objekti religijsko-odgojnog karaktera. Osim mekteba koji je postojao u neposrednoj blizini tekije, Bendbaša je imala i svoju medresu. Dok su mektebi bili osnovne škole za vjerski i moralni odgoj djece, medrese su bile na nivou srednjoškolskog obrazovanja, te se u njima stjecalo vjersko i pravno znanje, te poznavanje orijentalnih jezika. Medersa na Bendbaši prvi put se spominje 2. februara 1767. godine, pa se ova godina uzima kao godina izgradnje medrese.
Godine 1864. Topal Osman-paša na Bendbaši osniva prvu ruždiju, koja je 1885. godine transformirana u osnovnu školu, te joj je zgrada adaptirana i dograđena prema projektu arhitekte Hansa Niemecseka. Druga značajna kulturno-obrazova institucija podignuta uz zaviju na Bendbaši bila je Muslimanska čitaonica, otvorena 19. jula 1888. godine, na mjestu Isa-begovih mlinova na Bendbaši. U čitaonici koja je bila stjecište uglednih ljudi tog vremena i muslimanske inteligencije držana su predavanja iz kulture i političke historije Bosne, te vođeni razgovori o aktuelnim političkim pitanjima. Oko Muslimanske čitaonice na Bendbaši okupljali su se književnici i istaknute kulturne ličnosti poput Mehmed-bega Kapetanovića, Ibrahim-bega Bašagića, Mahmud-bega Fadilpašića, Nezira Škaljića i drugih. Čitaonica je radila sve do kraja austro-ugarske uprave u Bosni i Hercegovini Za Bendbašu se veže i osnivanje Gajreta, društva za pomaganje siromašnim učenicima osnovnih i srednjih škola.Nakon izgradnje Isa-begove tekije, prostor Bendbaše dobio je mnoge religijske i obrazovne sadržaje, poput mekteba, medresa, ruždija, čitaonice i slično. Upravo je izgradnja ove tekije bila okosnica u razvoju ovog dijela grada, a samim tim i stare gradske jezgre.
Isa-begova tekija u Sarajevu imala je pored religijske i svoju svjetovnu funkciju. Osim ibadeta i zikra, ona je bila prirodan prostor i za raspravu o kur’anskim postulatima ili značajnim djelima sufijske kulture. O iskustiva iz Isa-begove tekije pjesnik Rešid-efendija napisa da šejh: roni po moru Mesnevije i prosipa pred slušaocima bisere njene mudrosti. Prema bogadstvu sadržaja i kvalitetu diskusija koje su vođene u bosanskim tekijama, pa i u Isa-begovoj, može se zaključiti da su upravo tekije bile prve naše katedre filozofije. U tekiji su nastajala i sufijska poezija Kaimije, Ilhamije, Guranije i drugih istaknutih sufijskih stvaralaca.
Piše: Nermana Crnčalo
Intelektualno.com
