Udruženje za razvoj saradnje domovine i dijaspore putem svoje platforme Intelektualno.com u narednom periodu će javnosti prezentirati mnogobrojne pozitivne priče iz dijaspore, a u sklopu projekta “Uspješne Sarajlije u dijaspori”. Projekat je podržan od Grada Sarajevo.
Širom naše dijaspore postoje pojedinci koji svojim ličnim doprinosom nastoje jačati svoju domovinu Bosnu i Hercegovinu. Jedan od njih je i Nermin Fazlagić, Sarajlija koji je tokom agresije napustio rodno Sarajevu i doselio se u Italiju gdje i danas živi. Nermin Fazlagić je specifičan po tome jer poznaje čak deset svjetskih jezika, a njegovi interesi su vezani većinom za promociju i jačanje jedine domovine Bosne i Hercegovine. Trenutno obnaša funkciju predsjednika Islamske zajednice Bošnjaka u Italiji.
“Moja migrantska priča počinje u mojoj četvrtoj godini života, kada je počela agresija na Bosnu i Hercegovinu i opsada Sarajeva. U Sarajevu smo živjeli na Grbavici koja je nažalost bila jedna od četvrti koje su okupirane od strane agresora. Nakon kratkog perioda izbjeglištva u Hrvatskoj sa mamom i bratom, jedna italijanska organizacija iz Verone koja se bavila humanitarnim radom, Virtus Verona, je čula za nas i ponudila nam da dođemo da živimo u Italiji u Veroni. U tom smislu moja najranija sjećanja sežu od tog perioda izbjeglištva u Hrvatskoj i to je sastavni dio mog života koji je učinio od mene osobu koju jesam. Često bih mislio koliko je život nepredvidljiv na tom primjeru, hoću reći da je ta organizacija koja nas je kontaktirala bila iz Pariza, Londona, Istanbula – ja bih danas bio totalno druga osoba sa potpuno drugačijom životnom pričom”, ističe Fazlagić na početku razgovora.
U zemlji emigracije
Kako kaže, za razliku od nekih drugih evropskih država, Italija nije bila previše zanimljivo emigrantima, pa tako ni našim doseljenicima, Iako Bošnjaka u Italiji nema previše, uspjeli su se značajno organizirati u prethodnom periodu o čemu govori i naš sagovornik.
“Italija je veoma specifična po tom pitanju, jer za razliku od drugih država Zapadne Evrope većina Bošnjaka u Italiji je došla tu da živi nakon rata, a ne prije ili tokom rata. Inače, Italija kao zemlja je tradicionalno bila zemlja emigracije, a ne imigracije. To se stanje u potpunosti promijenilo devedesetih godina padom komunizma u Istočnoj Evropi, gdje je prva imigrantska skupina koja je masovno došla u Italiju bila albanska, ali kako su godine tekle, sve je više drugih imigranata i iz Azije i iz Afrike stizalo u Italiji. Bošnjacima Italija nije bila poželjna destinacija kao što su Austrija, Njemačka ili Skandinavske zemlje, međutim na osnovu nekih statistika mislimo da u Italiji živi od 20.000 do 30.000 Bošnjaka, prvenstveno na sjeveru zemlje, pošto je sjever Italije ekonomski razvijeniji dio države. Oduvijek je bilo BH udruženja, međutim udruženja koja bi specifično promovisala Bošnjake, ili gajili veze sa Islamskom zajednicom u BiH je bilo veoma malo. Hvala Bogu, krajem 2019. godine, nakon dugog niza godina pregovora, tri džemata u Italiji su odlučili pokrenuti Islamsku Zajednicu Bošnjaka u Italiji (IZBI) kojoj je vrhovni vjerski poglavar Reisu-l-ulema u Sarajevu. To su Džemat „Biella“ u Gaglianicu, gdje se nalazi i nacionalno sjedište IZBIa, Džemat „Ital-Bosna“ iz regije Valle Camonica koja je regija puna manjih naseljenih mjesta i Džemat „Nur“ iz Verone. Već smo u kontaktu sa predstavnicima drugih italijanskih gradova koji bi rado da pristupe IZBIu, tako da zasigurno nećemo ostati samo na ova tri grada. Što se tiče bošnjačke kulturne baštine, tj. udruženja koja gaje spomen na bošnjačku historiju, na sevdah, na bošnjačke plesove, koliko mi je poznato trenutno se jedino udruženje „Stećak“ u Veroni bavi time”, navodi Fazlagić.
Sarajevo u srcu
Sarajevo i domovina Bosna i Hercegovina za njega su nešto što uvijek nosi u srcu, te zbog toga uvijek nastoji pronaći modul kako bi naš glavni grad i državu promovirao kod svojih prijatelja Italijana.
“Vjerujte mi da to što sam Sarajlija, i inače rodom iz Bosne, je nešto što uvijek nosim u srcu, i tako će zauvijek biti. Od ranih nogu sam znao i shvatio zašto ne živim više u BiH, a to nije mojom voljom ili voljom moje familije, nego voljom drugih ljudi koji nam nisu ostavili drugu opciju nego pobjeći iz domovine da bismo spasili život. Uvijek sam nastojao promovisati Bosnu i Sarajevo na najbolji način, bilo to time što bih otišao sa dugogodišnjim prijateljima talijanima na odmor u BiH, bilo time što bih preko društvenih mreža nastojao da uvijek pričam o istini o agresiji na BiH, bilo time što smo ja i moja žena, isto Bošnjakinja koja od mladih nogu živi u Italiji, odlučili da se vjenčamo u Sarajevu. Bilo je prelijepo čuti komentare italijanskih gostiju koji nisu mogli vjerovati da jedno šerijatsko vjenčanje može biti tako lijepo, da jedna islamska cerimonija vjenčanja u džamiji može biti još ljepša. Mogu izgledati male stvari, ali u svijetu u kojem živimo danas, to su ogromne stvari. Otkada sam izabran za predsjednika IZ Bošnjaka u Italiji, način promovisanja Sarajeva i BiH je poprimio još veću dimenziju, time što nas mogu promovisati i institucionalno. Uzet ću samo za primjer sedmični panel koji organizujemo svakog četvrtka na FB stranici IZBIa zvani „razgovori uoči petka“, gdje intervjuišemo ličnosti koje smatramo da mogu biti interesantne za italijansku javnost. Tako smo imali među gostima Abdelhakima Bouchra, italijana marokanskih korijena koji završava svoj master na FIN-u u Sarajevu, koji je širu italijansku javnost upoznao sa FINom i Sarajevo, Lejlu Bošnjaković, direktoricu Islamskog Centra grada Piacenza, koji nije u sklopu IZBI međutim njenim gostovanjem shvatilo se da Bošnjaci kao narod i muslimani uvažavaju i doprinos i ulogu žena u društvenim procesima i Luigi Ballarina, italijanskog umjetnika koji je održao izložbe svojih dijela od Istanbula do Katara.”, priča Fazlagić.
Prema njegovom mišljenju, za domovinu, dijasporu je najbitnije da prevaziđemo podjele, koje su u današnjem vremenu i evropskim okvirima apsurd.
“Potrebno je da se eliminiše mentalitet koji nas stalno dijeli na „dijasporce“ i na „one u domovini“. Današnji je svijet veoma drugačiji od samo onog koji je postojao prije dvadeset godina, da ne govorim prije stotinu godina. Današnji fenomeni migracija su mnogo složeniji od onih prijašnjih epoha. Svijet je postao jedno veliko selo, i to što neko promjeni adresu boravka danas ne znači da je za stalno. Čim ukinemo taj mentalitet na „ove“ i „one“ i shvatimo da svako od nas može pomoći Bosni, svako na svoj način, svima će nam biti bolje”, konstatira na kraju Fazlagić.
Intelektualno.com
