Do ranih 1970-ih američka potrošnja nafte – u vidu benzina i drugih proizvoda – je rasla čak i kada je domaća proizvodnja nafte u opadanju, što je dovelo do sve veće zavisnosti od nafte koja se uvozi iz inostranstva. Uprkos tome, Amerikanci su se malo brinuli zbog smanjene ponude ili skoka cijena, a takav stav ohrabrili su kreatori politike u Washingtonu, koji su vjerovali da arapski izvoznici nafte ne mogu priuštiti da izgube prihod od američkog tržišta. Te su pretpostavke srušene 1973. godine, kada je naftni embargo koji su nametnule članice Organizacije arapskih zemalja izvoznica nafte (OAPEC) doveo do nestašice goriva i visokih cijena tokom većeg dijela decenije.
U tri bijesna mjeseca nakon što je objavljen embargo, cijena nafte je snižena sa tri na barelu na 12 dolara. Nakon desetljeća obilne opskrbe i sve veće potrošnje, Amerikanci su se sada suočili s rastom cijena i nestašicom goriva, zbog čega su se na benzinskim stanicama širom zemlje formirale linije. Lokalni, državni i državni čelnici pozvali su na mjere za uštedu energije, tražeći od benzinskih stanica da se zatvore nedjeljom, a vlasnici kuća da se suzdrže od postavljanja prazničnih lampica na svoje kuće. Osim što je uzrokovala velike probleme u životima potrošača, energetska je kriza bila veliki udarac američkoj automobilskoj industriji koja se desetljećima pretvarala u sve veće i veće automobile i sada će je nadmašiti japanski proizvođači koji proizvode manje i ekonomičnije gorivo modeli.
Iako se embargo nije primjenjivao jednoobrazno u Europi, poskupljenja su dovela do energetske krize još većih razmjera nego u Sjedinjenim Državama. Zemlje poput Velike Britanije, Njemačke, Švicarske, Norveške i Danske ograničile su vožnju, vožnju čamcem i letenje, dok je britanski premijer pozvao svoje zemljake da tokom zime griju samo jednu sobu u svojim domovima.
History
Prevod i priprema: Intelektualno.com
