Egipat i Etiopija, dvije afričke države koje uopšte nemaju kopnenu granicu, su na rubu rata. Na prvi pogled zvuči nelogično i nevjerovatno, ali je mogućnost za vojni sukob ove dvije države iz dana u dan sve veća. Da bi se razumjelo zašto, potrebno je pogledati geografiju, demografiju i ekonomiju obje države.
Historija Egipta, već 5000 godina je vezana za jednu stvar, za rijeku Nil. Nil je Egiptu dao svu slavu i moć koju su ikada imali, a bez te rijeke život u Egiptu bi vjerovatno podsjećao na Mauritaniju. Moderni Egipat, sa tačno 100 miliona stanovnika, se ne razlikuje od drevnog. Čak 95% Egipćana živi uz rijeku Nil, od nje se napaja, hrani i preživljava. Zbog toga je jasno zašto je druga najduža rijeka na svijetu životno važna za Egipat.
Rijeka Nil nastaje kod Kartuma, glavnog grada Sudana (države između Egipta i Etiopije) gdje se Bijeli Nil i Plavi Nil spajaju u jednu rijeku. Bijeli Nil izvire negdje kod jezera Viktorije u centralnoj Africi (uz svu modernu tehnologiju i satelite još uvijek ne znamo gdje tačno) i duža je od svog Plavog partnera, ali je Plavi Nil ipak bitniji. Izvire u jezeru Tana u Etiopskom visočju istočne Afrike i snabdjeva Nil sa oko 80% njegove vode. Od jezera Tana se kreće južno u Etiopiji, a potom na sjever u Sudan prema Kartumu. Kao i Egipat, i Etiopija je mnogoljudna zemlja, sa čak i više stanovnika i to 110 miliona, ali za razliku od Egipta ima mnogo veći ekonomski rast. Djelomična odgovornost za to je i utjecaj Kine u Etiopiji, jer Kina pokušava da se probije na afričko tržište, i za sada radi dobar posao. Etiopija je okružena ne baš prijateljskim državama, i zbog toga joj je izlaz na more ograničen. Sa Eritrejom i Somalijom su radi prošlih ratova u lošim odnosima, dok Sudan nema dobru primorsku infrastrukturu, tako da je jedini etiopski izlaz na more preko države Džibuti. Upravo je Džibuti jedina država na svijetu u kojoj Kina ima stacioniranu vojsku, te je se često naziva kineskom kolonijom, a samim tim je to put Kini u Etiopiju.
Ekonomski razvoj Etiopije je doveo do gradnje megaprojekta na rijeci Plavi Nil; Velike etiopske renesansne brane (ili GERD-a), svega 15 kilometara od granice sa Sudanom. Gradnja traje već 9 godina, sa planiranim otvaranjem ovog mjeseca, te rokom punjenja rezervoara od 10 godina, a cijena je vrtoglavih 5 milijardi dolara, što je oko 5% etiopskog BDP-a, čemu je doprinjela Kina. Ova megabrana će biti sedma najveća na svijetu, te ne samo da će udvostručiti proizvodnju energije u Etiopiji, nego će Etiopija moći i da izvozi energiju susjednim državama. Gradnja GERD-a je ogromno dostignuće i veliki historijski poduhvat za jednu afričku državu, ali bi opskrba vodom u Sudanu i Egiptu mogli biti kritično ugroženi.
Iako će podjednako biti pogođen gradnjom brane kao i Egipat, Sudan je odlučio da surađuje sa Etiopijom povodom ovog projekta. Sudan ima oko 40 miliona stanovnika, te samim tim njegova potreba za vodom nije velika kao u Egiptu, međutim, drugi su razlozi sudanske saradnje sa Etiopiom, Politička situacija u Sudanu je nestabilna sve od smjene predsjednika Omara Bašira, a i vojna moć Sudana je zanemarljiva u poređenju sa Etiopijom, te bi oni bespotrebno nastradali u ikakvoj akciji. Ono što ostaje mogućnost je egipatsko-sudanska saradnja, možda i sporazum o propuštanju vojske kroz Sudan na putu prema Etiopiji, ali ne izgleda vjerovatno da će sudanska vlada riskirati bijes Afričke lige i UN-a. U bilo kojem nadolazećem sukobu, Egipat će biti sam.
Očito je da je vitalni životni interes Egipta da se brana ne završi, i njihove žalbe i pokušaji pregovaranja su propali, tako da se sve više, i to otvoreno, spominje vojna intervencija, koja bi za cilj imala sabotažu ili potpuno uništenje GERD-a. Ukoliko do sukoba dođe, vjerovatno bi u prvom planu bila ograničena akcija specijalnih snaga, ili eventualni zračni napad. Ostaje i mogućnost egipatskog sporazuma sa Eritrejom o pomoći u ovoj akciji. Na papiru je egipatska vojska mnogo jača od etiopske, sa vojnim budžetom od 11 milijardi dolara godišnje, naspram svega 350 miliona etiopskih. U slučaju izbijanja sukoba, skoro je nemoguće da Etiopija odbrani branu, a izgleda da su Etiopljani to već prihvatili. Na internetskim stranicama i društvenim mrežama se već vide njihovi komentari kako će branu opet izgraditi, i kako će svoj plan o modernizaciji Etiopije provesti do kraja, a to je stav i etiopske vlade. Samim time, Egipat može jedino da odgodi, ali ne i da spriječi otvaranje brane, a samim tim se i šansa izbijanja rata smanjuje.
Još jedna činjenica koja ne ide u prilog Egiptu je i posljednje geopolitičko događanje u sjevernoj Africi. Radi sve intezivnijeg rata u Libiji, u koji se uključila i Turska, Egipat je prije dvije sedmice u parlamentu usvojio slanje vojske u tu državu. Egipat, koji je u prošlosti imao problema i u ratovima na jednoj fronti radi krhkog morala svoje vojske teško da će dopustiti da se nađe u dvofrontovskom ratu. Libijski rat će potrajati još dugo, a Egipat će se angažirati za svoje interese u istom. Kada taj rat završi, Egipat će se okrenuti prema Etiopiji, ali u zavisnosti koliko će vremena do tada proći, možda već bude prekasno, a brana već bude kompletirana i u funkciji, sa čvrstom odbranom.
Za Intelektualno.com piše: Edin Selimović
