Enver Čolaković rođen je 27. maja 1913. godine u Budimpešti, a umro je 18. augusta 1976. godine u Zagrebu. Njegov otac, inače industrijalac, Vejsil-beg Čolaković, bio je vlasnik mnogih nekretnina i sarajevske ciglane, koja je sve do kraja Drugog svjetskog rata zaposjedala područje današnjeg glavnog željezničkog kolodvora, a njegova majka Ilona (Fatima-Zehra) izdanak je stare mađarske plemićke obitelji Mednyanszky.
Nesretno i burno djetinjstvo, protkano selidbama i putovanjima, Enver Čolaković provodi uglavnom u Budimpešti, a nakon Prvog svjetskog rata, porodica Čolaković seli u Sarajevo. Enver je bio bh. pisac, pjesnik i prevodilac. Prevodio je sa mađarskog i njemačkog jezika, objavljivao je i stručne tekstove iz fizike i matematike, a radio je i kao profesor, pozorišni režiser, korektor i urednik. Studirao je matematiku i fiziku u Beogradu i Budimpešti, a historiju u Zagrebu. Pisati je počeo kao dječak, i to na dva jezika: bosanskom i mađarskom. U periodu do 1945. godine, objavio je više pripovijedaka i eseja te roman “Legenda o Ali-paši” (1944. godine), prošao je “križni put” od Bleiburga do Zagreba, poslije proganjan i onemogućavan da bilo šta objavljuje osim prijevoda, a zna se da je bio anonimni prevoditelj djela Ervina Sinka s mađarskog. Zbog navedenog sabotiranja, tek četvrt vijeka kasnije izašlo je drugo izdanje njegovog romana (1970. godine), koji i jezikom i strukturom predstavlja veliko umjetničko djelo iz Bosne i o Bosni. Ostavio je u rukopisu pet romana, više pripovijedaka i pjesama.
Enver Čolaković je umro 18. augusta 1976. godine, od posljedica srčanog udara.
Izdvajamo nekoliko njegovih poznatih citata:
- Legendu sam počeo pisati sa određenim ciljem, da sačuvam naš jezik bosanski. I to ne jezik konfesija ili nacija u Bosni nego jezik Bosne. Bosna je moja domovina… Bosna ima tu nekakvu svoju sudbinu da su je uvijek vukli lijevo i desno”
“Ljudi tvrde da iznimaka nema, a ja sam eto ta iznimka, koje nema… Ko sam? O, da li je to važno? Ja sam, rekao bih samome sebi, autor „Ali-paše”, ali sam ujedno i djelo toga autora, jedno njegovo slabije, neuspjelije djelo, koje – eto – namjesto na papiru, živi na svijetu, živi, muči se i bori se sa predrasudama.“
- “O, ljudi su zli, sitni, osvetoljubivi i pakosni, teško među njima egzistira pjesnik! Neka im bude oproštena njihova glupost.”
- “Šta da pisem? O čemu? O nenapisanim romanima, o mnogim jalovim odlukama da opišem stvarnost naše današnjice, ili da dokažem Ivi Andriću, kako on ne poznaje dušu Bosne, koju tako majstorski falsificira…”
Za Intelektualno.com piše: Mirza Malović
