Xinjiang kampovi za reedukaciju, zvanično nazvani Vokacioni obrazovni trening centri osnovani od strane Kineske Komunističke Partije i zvanične vlade Kine su osnovani u cilju odvajanja naroda Ujgura od njihove narodnosti i vjerskog opredjeljenja. Iako kineske vlasti tvrde da su kampovi dobrovoljni postoje snažni dokazi koji govore o tome da se ustvari radi o koncentracionim logorima u kojima su dobroćudni i neagresivini Ujguri prisiljeni da se odreknu svega što ih čini posebnim i što predstavlja njihovu kulturu. Prema informacijama koje je objavio BBC News, dokumenti koji su izašli na svijetlo dana govore o stravičnim kršenjima ljudskih prava Ujgura, bilo da se radi o kulturološkim muslimanima ili onima koji prakticiraju Islam na svakodnevnoj osnovi. Izvještaj koji je objavila BBC Panorama govore o tome kako su Ujguri zatvarani, indoktrinirani i kažnjavani bez suđenja. Organizacija Internacionaliog konzorcija za istraživačko novinarstvo (engl. ICIJ) je vršila istraživanje ovog slučaja i dokazi su pokazali da su tvrdnje zvaničnog Pekinga o tome kako se radi o dobrovoljnim kampovima, koji služe za borbu protiv navodnog ekstremizma- neistinite. Sve ukupno oko milion Ujgura muslimana je internirano u ove kampove, bez ikakvog suđenja ili dokaza protiv ovih ljudi koji nisu ništa učinili protiv kineske vlade. Dokumeti koji su procurili u javnost zahvaljujući ICIJ uključuju i memorandu od devet stranica poslanih 2017. godine od strane Zhu Hailun-a zamjenika sekretara Komunističke Partije u provinciji Xinjiang, u kojem stoje instrukicje kako se kampovi trebaju voditi. U instrukcijama jasno stoji da se kampovi vode po principu strogo čuvanih zatvorskih ustanova, sa striktnom disciplinom, sa strogim kaznama i sa zabranom napuštanja istih. Kako BBC New prenosi, dokumet sadrži slijedeće instrukcije:” Nikada ne dozvoliti bježanje”, “Povećanje discipline i kažnjavanja u slučaju devijacija u ponašanju”, “Promovisanje pokajanja i istinskog priznanja”,”Ohrabrivanje prisutnih da se istinski promjene”” Osiguravanje potpunog video nadzora unutar soba i prostorija u kojima se boravi, bez bilo kakvog prostora za privatnost”. Metodologija kineskih vlasti se čini prepisana iz Orwelovog romana “1984”, koji nažalost sve više postaje stvarnost za čovječanstvo.
Ne prepuštati svoju sudbinu u tuđe ruke
Bošnjački narod nažalost dobro poznaje koncentracione logore. Kroz našu tešku ali slavnu prošlost, budući da smo malobrojan ali jak narod, mi Bošnjaci smo bili izloženi sistematskom progonu i pokušaju da se naše vrijednosti sistemski promjene. Od perfidnog svojatanja naših pisaca, naše kulture do otvorenog progona i nastojanja da se naša bošnjačka interkonfesionalna tradicija potpuno uništi i zatre za sva vremena. Srećom zahvaljujući našoj upornosti i našim mnogobrojnim saveznicima sa svih strana svijeta mi smo se izborili sa tim pokušajima, i još se borimo na sve moguće ljudske načine. Ujguri nemaju tu mogućnost.Oni su izolovani i prepušteni sami sebi, suačeni sa džinom koji predstavlja aparatus Kineske države i administracije. Na internetu se vrlo lako mogu pronaći tužni snimci u kojima su ujgurska sela pretvorena u turistička naselja bez odobrenja domaćina. U njima kineski turisti mogu slobodno da ulaze u kuće Ujgura i da ih posmatraju i da narušavaju njihovu privatnost. Ljudi su izloženi pogledima, baš kao životinje u zoološkim vrtovima. Ujgurski mezari su prekopani, kosti njihovih predaka su obeščašćene a mjesta koja su od kulturnog značaja za njh su sravnjena sa zemljom ili su i najboljem slučaju zanemarena od strane totalitarističog režima republike Kine. Objektivno mi Bošnjaci ne možemo puno učiniti za Ujgure na svjetskom nivou. Veliki dio naše teritorije je još uvijek pod neposredom okupacijom od strane srpskog neprijatelja. Ali barem možemo iznjeti činjenice na vidjelo i kao narod kojem je bila namjenjena ista sudbina od strane srpskog agresora, možemo se suosjećati sa Ujgurima. Nažalost i danas je naš narod izložen provokacijama, ponižavanju a evidentan je primjer nedavnih i svježih dešavanja i napadan na šae ljude u Pljevljima i ostatku Crne Gore, koja ima značaja broj našeg naroda koji živi, ili pokušava da živi normalno u datim okolnostima. Bošnjaci Sandžaka i oni koji žive u tome djelu koji je pod srbijanskom kontrolom se također silovito bore na sve ljudske načine da sačuvaju svoju kulturu i svoju neraskidivu vezu sa svojom domovinom Bosnom i Hercegovinom, kojoj Sandžak historijski pripada. Ono što nam primjer Ujgura pokazuje jeste da ako se prepustimo ili za trenutak prestanemo boriti za naš narod, da će to neprijatelj iskoristiti do kraja. Zlo tijumfuje kada dobri ljudi šute dok se nepravda vrši nad nevinim.
Za Intelektualno.com piše: Haris Popaja
