Kristofer Kolumbo je, želeći da izbjegne Osmansko carstvo na putu do Indije, krenuo na zapad sa tri broda.Vjerovao je da je zemlja okrugla (zapravo je vjerovao da je oblika kruške) i da će tako doći na destinaciju. Međutim, na putu mu se našao kontinent za koji nije znao da postoji (da nije postojala Amerika, Kolumbova bi ekspedicija ostala bez namirnica mnogo prije Azije) i na kojem su već živjeli neki stanovnici. Kolumbo je bio siguran da je došao do otoka na istoku Azije, te iako se vraćao još tri puta, nikada nije ni pomislio na razmjeru svoga otkrića. Tek će nakon njegove smrti Amerigo Vespuči shvatiti da se zapravo radi o do tada posve nepoznatom kontinentu. Radi Amerigovog otkrića, njemački kartograf Martin Valdsemiler, praveći kartu novog svijeta, je dio istog nazvao Amerika, ignorišući tako Kolumba. Vremenom se naziv Amerika proširio da obuhvati cijeli kontinent, a Kolumbija je postalo ime jedne od država na njemu.
Međutim, novija istraživanja su zauvijek promijenila način na koji se odnosimo prema Kolumbovom otkriću. Tako da je danas ispravno reći da Kolumbo nije otkrio neotkriven kontinent, niti je prvi Evropljanin na njegovim obalama, nego je prvi masovno zainteresovao Evropljane za Novi svijet. Kroz historiju imamo mnogo slučajeva dolaska u Ameriku. Neka su potvrđena i dokazana, za druge imamo neke pokazatelje, dok su, pak, treći domen teoretisanja i nagađanja.
Ratnički narodi sjeverne Evrope, Vikinzi, su već oko 980. godine kolonizovali Island i Grenland. Veliki zaleđeni otok Grenland geografski spada u američki kontinent, te je samim tim Amerika pronađena 980. godine. Vikinzi su 999. godine poslali Leifa Eriksona iz Norveške da Grenland preobrati u kršćanstvo. Na tom putovanju su ga jaki vjetrovi otpuhali mnogo južnije, sve do nove zemlje. Svjestan tog otkrića, Erikson se kasnije vratio da je istraži, dolazeći sve do sjevernih granica današnje SAD. Ostaci vikinških naselja, ali i historijski spisi putovanja pružaju jedini 100%-tni dokaz o dolasku u Ameriku prije Kolumba.
Postoje pokazatelji da su čak i Rimljani, prije 2000 godina stigli u Ameriku. Iako službenih zapisa nemamo, pronađene maske i predmeti širom centralne Amerike neodoljivo podsjećaju na rimski stil obrađivanja. Rimljani su potvrđeno stigli do Kanarskih otoka zapadno od Afrike, ali od njih do najbližeg dijela Amerike je oko 4000 kilometara. Dok neki stručnjaci smatraju da su rimski predmeti autentični, drugi nude mišljenje da su našli put u Ameriku tek nakon Kolumbovog otkrića.
U jednom brazilskom zaljevu krajem 20. stoljeća su masovno pronalaženi potopljeni keramički ćupovi. Analizom se utvrdilo da su u pitanju amfore, ćupovi korišteni od strane starih Grka i Rimljana. Običaj je bio da ih se nakon iskrcaja robe ostavi u moru, kako ne bi usporavali brod na povratku. U ovom brazilskom zaljevu je pronađeno oko 200 amfora, što je nekima dovoljan dokaz da su Rimljani trgovali sa domorocima u Americi. Neki su, međutim, ponudili mišljenje da je u pitanju rimski brod koji je na putu za Kanarske otoke otpuhan sa kursa i nasukan na obalama Brazila.
Da li su Irci otkrili Ameriku? Njihov slučaj je podjednako zanimljiv. Staro irsko pismo, Ogam, koje je nastalo oko 500. godine, predstavljao je mnoge crte na kamenu koje su predstavljale riječi. Ovo je do danas jedan od najspecifičnijih pisama koje su ljudi izumili. U Virginiji, nekih 5280 kilometara od Irske, su pronađeni kamenovi sa ugraviranim crtama. U Irskoj je sa koljena na koljeno prenošena priča o Svetom Brendanu, irskom svećeniku koji je preplovio Atlantik da bi „našao raj“. Na tome putovanju, sa još 14 svećenika, priča kaže, Sveti Brendan je susreo ljude sa tamnijom kožom. Godine 1977. irski istraživač Tim Severin je završio putovanje preko Atlantika u tradicionalnom irskom brodu, pokazujući da je moguće.Pravog dokaza koji bi potvrdio irske teorije, pak, nema.
Postoje i priče koje su ništa više od teorija o putovanjima u Ameriku. Jedna legenda kaže da su Portugalci razgovarali sa afričkim mornarima u zapadnoj Africi u 15. stoljeću. Afrikanci su im rekli da pune brodove robom i šalju ih na zapad da trguju. Portugalci su pratili Afrikance i otkrili Brazil. Druga priča kaže da je jedan Japanski brod upao u oluju i nošen je preko Pacifika sve do zapadne Kanade. Podjednako tako, stanovnici pacifičkih otoka, Polinežani, su bili dobri moreplovci, i koristeći struje u Pacifiku su mogli doći do Amerike. Neki njihovi kanui su pronađeni kod obale Kalifornije, dok je voće porijeklom iz Amerike pronađeno na pacifičkim otocima.
Posljednji slučaj je kineska dinastija Ming. Njihova mornarica u 15. stoljeću je bila najjača na svijetu, sa odličnim brodovima, mornarima, ali i admiralima, jedan od kojih je bio i Ženg He. On je bio kineski musliman iz naroda Hui, i komandovao je ogromnom flotom sa kojom je išao na putovanja oko Azije, sve do južne Afrike. Njegove ekspedicije su bile veličanstveni prizori, sa ogromnim i brojnim brodovima. Po piscu Gavinu Menziesu, sama veličina Heovih ekspedicija je dokaz da su Kinezi mogli i da jesu otkrili Ameriku 1421. godine, te potom i napravili kružno putovanje oko Zemlje. Većih dokaza koji bi ovo potvrdili nemamo.
Na kraju, sva teoretisanja i dokazivanja otkrivača Amerike su nebitna, jer je činjenica da je pri dolasku Eriksona i Kolumba u Ameriku tu već postojalo stanovništvo starih Amerikanaca (naziv Indijanci nije ispravan). To su pravi otkrivači Amerike, i otkrili su je oko 15.000. godine prije nove ere kada su iz Azije stigli preko Beringovog prolaza, koji je od tada potopljen i postao je Beringov moreuz. Iz današnje Aljaske su se sljedećih stoljeća spuštali južno do Meksika, i sve dalje na jug do Brazila. Oni ovaj kontinent nisu nazivali Amerika niti Indija, zvali su ga Otok kornjača, Ina Maka, Anovarkova, ili jednostavno Dom.
Za Intelektualno.com piše: Edin Selimović
