Strah od stomatologa ili stomatološke intervencije široko je rasprostranjen u našem društvu. On ne zaobilazi ni jednu socijalnu sferu i od njega pate stari i mladi, žene i muškarci, bez obzira na zanimanje ili obrazovni profil, pa čak i sami stomatolozi.
Zašto se bojimo stomatologa?
Istraživanja su pokazala da je 50-85% osoba koje se plaše stomatologa u djetinjstvu imalo negativno stomatološko iskustvo. Ono ostaje kao pokretač straha i kasnije prilikoms vake nove posjete stomatološkoj ordinaciji. Osobe koje su kao djeca prvi put osjetile strah od stomatologa najverovatnije će se bojati određenih intervencija, instrumenata ili mirisa koji mogu pobuditi negativne asocijacije. Osim loših ličnih iskustava, izvor straha od stomatologa mogu biti i priče drugih ljudi.
Neistinitim pričama prijatelja, rodbine i bližnjih o strašnim stomatolozima mogu povjerovati i odrasli. Kod njih je situacija znatno ozbiljnija jer teže priznaju sebi da u tako nešto vjeruju. Stoga radije pribjegavaju kojekakvim“narodnim” lijekovima, poput tretiranja pulpitisa žestokim alkoholnim pićima i sl. Zbog toga, kada ipak nekako stignu do ordinacije, imaju narušeno oralno zdravlje, brojne karijese i upaljene desni, što samo povećava strah od bilokakve intervencije.
Tom utjecaju su posebno podložna djeca koja nisu uvijek u stanju da razlikuju šta bi moglo biti istinito, a šta lažno iskustvo. Nerijetko se događa da mališani u predškolskom ili mlađem školskom uzrastu međusobno prepričavaju doživljaje iz stomatološke ordinacije, često ih preuveličavajući kako bi ispali hrabriji.Ovakve i slične priče izazivaju strah i negativne asocijacije,pa se roditelji moraju potruditi da svoju djecu uvjere da su one neistinite i pokušaju da im objasne kako zaista izgleda posjeta stomatologu. Mališani koji su je obavili već u periodu nicanja prvih mliječnih zuba (najkasnije do navršene prve godine života) i od tada idu na redovne kontrole, rjeđe veruju u ovakve priče jer su njihova iskustva uglavnom pozitivna.
Dentalna anksioznost, strah i fobija
Strah je subjektivna kategorija koju je nemoguće vrijednovati i potom upoređivati. Neko će strah opisati kao neugodan osećaj, dok će kod drugog samo spominjanje stomatologa izazvati slabost i osjećaj mučnine. Uprkos tome, pod pojmom „strah od stomatologa“ razlikujemo: dentalnu anksioznost, dentalni strah i dentalnu fobiju. Anksioznost je reakcija na nepoznatu opasnost i javlja se vrlo često. Mnogi ljudi su iskusili dentalnu anksioznost nekog stepena, posebno prije izvođenja stomatoloških zahvata koje nisu ranije iskusili, ne znajući šta ih čeka. Dentalna anksioznost je najblaži oblik straha od stomatologa i prilično lako se može izbjeći ili umanjiti informisanjem pacijenta prije zahvata. U predstojeće procedure i postupke može nas uputiti sam stomatolog.
Dentalni strah je reakcija na poznatu opasnost jer se pojavljuje kod osoba koje već imaju određeno (negativno) iskustvo i misle da će se ono ponoviti. Dentalni strah je vrlo čest kod djece, posebno one koja su prvi put došla tek kada ih je zabolio zub, pa je svaki zahvat u tom stanju manje-više morao da izazove određenu nelagodnost ili bol.
Dentalna fobija je najintenzivniji oblik straha od stomatologa. Iako se pojavljuje kod djece, veći je problem kod odraslih osoba. Naime, pravilnim pristupom i primenom odgovarajućih tehnika korekcije ponašanja, dijete sa izraženim strahom postaje kooperativan pacijent. Nažalost, kod odraslih to nije uvek moguće jer ih najčešće objektivan razlog tjera u paničan strah. Dentalna fobija može biti toliko izražena da inače racionalnu i razumnu osobu, u trenutku pretvori u iracionalnu, koja je zbog straha doslovce spremna da pobjegne iz stomatološke ordinacije. To je često psihološki problem koji može ostaviti ozbiljne posljedicena oralno, ali i cjelokupno zdravlje. Naime, takvi ljudi izbjegavaju bilo kakav oblik stomatološke zaštite uprkos bolu I drugim smetnjama koje su posljedice (patoloških) promjena u usnoj duplji. Liječenje dentalne fobije može biti dugotrajno i mukotrpno, zahteva stručnost, ali i strpljivost.
Kako se izboriti sa strahom?
Nije svejedno kakvog ćete stomatologa odabrati ako ste prepuni straha od zubarske stolice.
– Nemojte čekati da oralni problem uzme maha, pa da tek onda odete zubaru. I onaj najpažljiviji neće moći da vas liši bolnih neprijatnosti. One će izostati ako se za pomoć obratite čim osjetite i najmanju smetnju vezanu za zube, desni ili usnu duplju.
– Zakažite preventivni pregled kod nekoliko stomatologa za koje ste dobili preporuke. Tokom susreta svakako predočite strah koji osjećate i na šta se on konkretno odnosi – na davanje anestezije, samu intervenciju, nerazumijevanje šta stomatolog zapravo radi kada tretira bolestan zub… Ako vidite i osjetite da vas ljekar s pažnjom i razumevanjem sluša, sigurno je da će i tokom liječenja odnos biti isti.
– Posjetu zakažite samo onda kada imate dovoljno vremena i kada niste ophrvani bilo kakvim stresom, poslovnim, ličnim ili porodičnim.
– Ako se tokom preventivnog pregleda ispostavi da je potrebno odmah uraditi nešto, a stomatolog je po vašem sudu upravo onakav kakvog želite, svakako tražite da vam objasni šta će raditi, kako i koliko će intervencija trajati. Neizvjesnost i nerazumijevanje onoga što stomatolog čini čest je izvor straha, a na ovaj način će se lako prebroditi.
– Stomatološkom liječenju prepustite se polako – samo po jedna intervencija. Čišćenje zubnog kamenca, na primjer, ostavite za drugu posjetu, ne radite to odmah poslije saniranja karijesa. I to je jedan od načina relaksiranja i oslobađanja straha.
Zato je najbolje redovno posjećivati stomatologa, svakih tri do šest meseci, i prije nego što se pojavi potreba za bilo kakvom intervencijom.
Intelektualno.com
