Jakub Janovsky je češki OSINT istraživač fokusiran na gubitke oklopnih vozila upotrebu protivtenkovskih navođenih raketa u Siriji.
Razgovarao: Faris Marukić
Intelektualno.com: Kakvo je trenutno stanje sirijske vojske nakon mnogo godina borbi?
Janovsky: Kakva je konvencionalna sposobnost ratovanja imala Sirijska arapska armija, posebno kopnema vojska, zrakoplovstvo i protuvazdušna obrana zapravo to više nije Ne da je SAA ranije uzimana za veoma snažnu, već je njihov veliki broj teškog naoružanja zahtijevao određeno poštovanje. Trenutačna vojska režima sposobna je samo boriti se protiv poddržavnih aktera, a da pritom ne izgubi mnogo sredstava. U poređenju s predratnom situacijom, broj oklopnih vozila i zrakoplova smanjen je za 80%. Gotovo sve velike jedinice ili djeluju u smanjenim kapacitetima ili su uništene, a lokalne milicije stekle su utjecaj.
Intelektualno.com: Kakav je odnos stranih čimbenika koji imaju snažan utjecaj u Siriji poput Rusije, Republike Turske, Irana ili Sjedinjenih Država?
Janovsky: Reći ću nešto o njihovom trenutnom statusu u vezi sa Sirijskim građanskim ratom, jer bi analiza historije tih odnosa zahtijevala mnogo šire izlaganje. Trenutno su Turska i Rusija najvažniji vanjski akteri, jer ni režim ni pobunjenici nisu u mogućnosti izvoditi uspješne velike operacije bez aktivne vojne podrške pojedinih država i zato što obje zemlje imaju značajan ekonomski utjecaj na stranu koju podržavaju. Turska i Rusija često razgovaraju izravno i tek kasnije svojim “saveznicima” govore ono što je odlučeno. Interes SAD-a za Siriju trenutno je uglavnom ograničen na čuvanje teritorija SDF-a, i od Asada i iz Turske, i pomoć SDF-u u operacijama protiv ISIS-a. Iranska prisutnost trenutno je manje vidljiva na liniji kontakta, budući da proxy kopnene trupe koje režim inače treba trenutno nisu potrebne, ali nastavljaju jačati lokalni utjecaj i rade na oružju lokalne proizvodnja. Pristižu i izravne pošiljke iz Iran za Hezbollah na teritoriju pod nadzorom režima. Međusobni odnosi ovih zemalja očito su vrlo komplicirani i čak bi pojednostavljeni sažetak potrajao nekoliko stranica.
Intelektualno.com: Kolika je trenutna ovisnost Sirije o pomoći iz Ruske Federacije?
Rusija trenutno ne pruža veliku količinu ekonomske pomoći Siriji – zbog čega na teritoriju pod nadzorom režima postoji velika nestašica hrane i goriva i mnogi drugi ekonomski problemi, unatoč ruskoj mogućnosti opskrbe) potrebna pšenicom i gorivom. Moskva je s vremena na vrijeme pružala režimu pošiljke oružja, rezervnih dijelova, municije besplatno ili po vrlo subvencioniranim cijenama. Kremlj nije spreman poslati režimu sofisticirano oružje, a da joj nije plaćena tržišna cijena . Mudro Rusija uzima u obzir prigovore Turske i Izraela o tome koje oružje režim može dobiti, budući da Rusija zna da te države, ako zanemare njihove prigovore, mogu vrlo javno uništiti opremu – što bi bilo neugodno.
Intelektualno.com: U kojoj je mjeri turska intervencija na sjeveru zemlje ojačala položaj opozicije na tim lokacijama?
Turska intervencija spriječila je kolaps pobunjenika i naštetila režimskoj vojsci toliko da su daljnje ofenzive režima malo vjerojatne ako se turska politika ne promijeni. Pobunjenici su stekli određeni stepen sigurnosti, ali pretrpjeli su značajne gubitke početkom 2020. godine i trenutno imaju samo ograničenu sposobnost napredovanja i zadržavanja terena – pogotovo ako se uključe ruske zračne snage.
Intelektualno.com: Kakva je uloga društvenih mreža i suvremenih tehnologija u praćenju ratnih sukoba poput onog u Siriji ili Nagorno-Karabahu?
Janovsky: Uloga društvenih mreža i modernih tehnologija u praćenju ratnih sukoba poput sukoba u Nagorno Karabahu 2020. uvelike ovisi o tome koliko informacija i kakvih informacija je bilo koja strana spremna objaviti, obično kao svoju propagandu – što treba uzeti u obzir pri korištenju objavljenih informacija za analizu. Posebno snimke s fronta koje nam omogućuju potvrđivanje gubitaka koje su pretrpjele obje strane.
Dakle, zavisimo od onoga što nam prezentiraju zaraćene strane?
Da, na primjer, Azerbejdžan iz nekog razloga nije objavio nijednu snimku udara bespilotnih letjelica, naša sposobnost da procijenimo što se događalo bila bi znatno narušena. Izvori poput satelitskih slika obično su dostupne sa značajnim zakašnjenjem – osim ako niste spremni platiti poprilično novca, tako da većini OSINT istraživača pomažu u retrospektivnoj analizi i ovise o razlučivosti slika.
Intelektualno.com