Piše: Admir Lisica
Predizborna kampanja u Srbiji, iako je zvanično počela tek nedavno, aktivno traje već nekoliko mjeseci. Posebno je to bilo vidljivo tokom četničkog orgijanja u Priboju, kada je aktuelni predsjednik Srbije Aleksandar Vučić posjetio Sandžak, šaljući odatle poruke “suživota i međusobnog uvažavanja Bošnjaka i Srba”. Ruska agresija na Ukrajinu srpskim radikalnim nacionalistima poslužila je kao pogodno tlo za širenje desničarske ideologije, ali i kao oružje kojim se političkim oponentima pripisuje zalaganje za proevropsku politiku i tendenciju ulaska u NATO savez.
Zvaničnu kandidaturu za predsjednika Srbije predalo je osam kandidata, koji će 3. aprila 2022. godine tražiti pobjedu. Za kandidate se ne može reći da Srbiji nude neku novu vrijednost ili promjenu koju regija, ali i Evropska unija žele vidjeti, što se veoma lahko može zaključiti putem analiziranja kampanja kandidata. Također, dugo očekivan jedinstveni istup opozicije je izostao, ali je, za razliku od prošlih izbora, napravljen određeni pomak, jer ovog puta opozicija neće bojkotirati održavanje izbora.
Plejadu srpskih nacionalista koji žele pomrsiti račune Aleksandru Vučiću čine rusofilski nastrojeni kandidati, velikosrbi i protivnici ulaska Srbije u NATO. Primjer radikalnog srpskog nacionaliste Mišo Vacić, predsjednik Srpske desnice, koji je posljednji prikupio potrebne potpise za kandidaturu, govori da Srbija ima ozbiljnih problema s političkim radikalizmom. Vacić je potpise predao uz srpske i ruske zastave, uz vozila s ruskim registarskim oznakama i ispisanim zloglasnim ratnim simbolom “Z”. Vacić svoje oponente optužuje da nisu iskreni rusofili i srpski nacionalisti, jer, kako kaže, jedino se on otvoreno zalaže za potpunu podršku Rusiji, dok ostali kalkuliraju sa zagovaranjem neutralne pozicije Srbije.
Vječiti opozicionar, lider Dveri i kandidat Patriotskog bloka Boško Obradović u televizijskom sučeljavanju s Balšom Božovićem iz Regionalne akademije za demokratski razvoj u više je navrata istakao za sebe da je rusofil i zagovornik intervencije Srbije ukoliko “Sarajevo izvrši agresiju”. Fašista Obradović godinama nastoji dobiti podršku javnosti u Srbiji, što mu nije pošlo za rukom, a kao i njegovom ideološki bitnom suparniku Vaciću, ni ovi izbori ništa novo neće doprinijeti. Prema procjenama, svaki uspjeh iznad 1 posto za Obradovića i Vacića na predstojećim izborima bio bi iznenađenje.
U odnosu na pomenute kandidate, zeleno-lijeva koalicija pod nazivom “Moramo” za predsjednicu Srbije delegirala je Biljanu Stojković. Ova profesorica genetike zalaže se za ulazak Srbije u Evropsku uniju, te u svojim javnim obraćanjima izražava svoja liberalno-ljevičarska uvjerenja. Ipak, prema anketama, nema veće izglede za pobjedu, a jedan od razloga jeste nejedinstven stav srbijanske ljevice koja podržava različite kandidate.
Miloš Jovanović jeste kandidat za predsjednika Srbije koalicije NADA, koju čine Pokret obnove kraljevine Srbije i Demokratska stranka Srbije, te još dvadesetak udruženja iz toliko gradova Srbije zalaže se za sve srpske zemlje u koje navodi Kosovo, bh. entitet RS i Crnu Goru. Jovanović se može pohvaliti diplomom Univerziteta Sorbona, a kao izuzetno obrazovan političar, ne bi smio da se zalaže za retrogradne ideje kao što je promjena imena Srbije u ime Kraljevina Srbija. Ipak, Jovanović je negator Genocida i zagovarač imperijalističkih ideja, što ga svrstava među radikalne srpske nacionaliste.
Milica Đurđević-Stamenkovski, predsjednica srpske nacionalističke stranke “Zavetnici”, također je jedna od kandidatkinja radikalno desne orijentacije. Prije nekoliko dana sa svojim simpatizerima protestovala je ispred Ureda delegacije Evropske unije u Srbiji, koju je optuživala za ukidanje slobode govora jer zabranjuje ruske propagandne medije. Đurđević-Stamenkovski je istaknuta rusofilka, negatorka Genocida nad Bošnjacima, ali i radikalni islamofob koji u maniru nekadašnje predsjednice Hrvatske Kolinde Grabar Kitarović nastoji Bosnu i Hercegovinu prikazati kao leglo radikala s islamskim prefiksom.
Branka Stamenković ispred koalicije “Suverenisti” 3. aprila tražit će također svoju šansu. “Suverenisti” jesu opozicija Vučiću, ali su također opozicija ulasku Srbije u Evropsku uniju i NATO, jer, kako kažu u svom zvaničnom programu, “Za Evropu suverenih zemalja, ali ne EU i NATO”. Također, ova koalicija i njena kandidatkinja zalažu se za prisne veze s bh. entitetom RS, ali i povratak Republike Kosovo u sastav Srbije. Navedene tačke spadaju među tri najbitnije unutar programa, dok teme poput obrazovanja, ekonomije i investicija zauzimaju začelje.
Zdravka Ponoša, kao najrespektabilnijeg kandidata opozicije, podržava značajan broj ozbiljnih političkih stranaka, ali je šira podrška izostala, o čemu govori da, pored njega, opozicija ima još šest kandidata. Ipak, predizborne analize pokazuju da je upravo Ponoš najozbiljniji kandidat i jedan od rijetkih koji može ugroziti Aleksandra Vučića. Ponoš je porijeklom iz Knina, te shodno tome, očekuje i podršku velikog broja hrvatskih Srba koji su se nakon “Oluje” doselili u Srbiju. Njegova izjava o ratnom zločincu Ratku Mladiću kao nekome ko je radio “briljantne stvari u Bosni”, te da ne bi bilo ni entiteta RS da nije bilo njega jasan je pokazatelj da se, iako ga podržava i nevladin sektor i progresivni pojedinci koji priznaju Genocid i presude Suda u Haagu, njegova retorika ne razlikuje od ostalih srpskih radikala.
Kada je riječ o Aleksandru Vučiću, uprkos pritiscima koje ima zbog pokušaja sjedenja na evropskoj i ruskoj stolici u isto vrijeme, što radikalni dio Srbije posebno ljuti, on i dalje ima najveće šanse da ponovo dobije mandat. Vučićevu kandidaturu podržavaju i neke manjinske stranke, među kojima se ističe SDPS Rasima Ljajića. Osim Vučićeve liste, na ostalih petnaest lista za narodne poslanike Srbije nalaze se liste ostalih predsjedničkih kandidata, ali i liste poput one koju predvode Ivica Dačić, Istvan Paštor, Vojislav Šešelj, Marinka Tepić, bivši predsjednik Srbije Boris Tadić i drugi.
Kada je riječ o bošnjačkim političkim opcijama, uz spomenutu Ljajićevu stranku, koja se svrstala na stranu SNS-a i otvoreno podržala Aleksandra Vučića, druge dvije političke opcije na izbore izlaze samostalno. Lista “Muftijin amanet”, koju predvodi Usame Zukorlić, sin rahmetli muftije Muamera Zukorlića, uz dosta međusobnih previranja započela je kampanju optimistično. Najstarija bošnjačka politička partija, Stranka demokratske akcije Sandžaka, također je prijavila listu koju predvodi dr. Sulejman Ugljanin, dok se na samoj listi nalazi nekoliko respektabilnih imena koja očekuju da će dobiti dovoljnu podršku za ulazak u Skupštinu Srbije.
Primjetno je da Bošnjaci i ovoga puta nastupaju odvojeno bez jedinstvene liste, dok primjerice Albanci ili Mađari godinama formiraju zajedničke liste i na taj način postižu bolje rezultate. Izborna kampanja u Srbiji u sjeni je ruske agresije na Ukrajinu, na kojoj će srpski radikalni fašisti nastojati populističkom retorikom graditi svoje kampanje. Kandidati za predsjednika Srbije odraz su političke realnosti u ovoj zemlji, koja je daleko od evropske, o čemu svjedoče masovni protesti podrške ruskoj agresiji od kojih se zgražava civilizirani svijet. Ona pozitivna manjinska Srbija i njihovi kandidati koji priznaju Genocid, presude iz Haaga, te izlaze na ulice kako bi se suprotstavili ruskom zlu morat će izgleda pričekati neka bolja vremena.
Koliko je ponuda za birače Srbije loša, govori i to da bi pobjede Vučića ili Ponoša, koji su otvoreni ljubitelji ratnog zločinca Ratka Mladića, bili znatno “bezbolniji” od pobjede nekog od spomenutih srpskih radikalnih nacionalista. Kada je riječ o Bosni i Hercegovini, ko god da bude na čelu Srbije, ne trebamo očekivati bilo kakvu pozitivnu promjenu u odnosu prema našoj zemlji. Jer gotovo da nema kandidata i stranke da među prioritete vanjske politike nisu uvrstili jačanje bh. entiteta Rs, dok se suverenitet i integritet Bosne i Hercegovine gotovo i ne spominje. Bošnjaci Sandžaka mogu očekivati i dalje prazna obećanja od vlasti, kao i prethodnih godina. Činjenica je da bi srpska vlast bila isključivo zadovoljna kada bi Bošnjake Sandžaka potčinila sebi prema receptu Putina, koji je Kadirova i Čečene napravio svojim podanicima.
Izvor: Stav
