Piše: Admir Lisica
Autor je magistar historije, istraživač u oblasti regionalnih političkih odnosa, međunarodnih politika i dijaspornih zajednica
Diplomatski susret koji je u fokusu svjetske političke javnosti prethodnih nekoliko dana jeste konačni dogovor postignut između Saudijske Arabije i IR Iran, nakon sedam dugih godina turbulentnih događaja na relaciji Teheran-Iran.
Koliko je postignuti dogovor o ponovnom uspostavljanju diplomatskih odnosa značajan ne samo za Iran i Saudijsku Arabiju, već za čitav region, svjedoče izjave iz Izraela, koje dodatno pojašnjavaju zbog čega je važna buduća strateška saradnja Irana i Saudijske Arabije. Bivši ministar vanjskih poslova Irana, Naftali Bennett, otvoreno je istakao nezadovoljstvo postignutim sporazumom na relaciji Iran-Saudijska Arabija, karakterišući taj dogovor kao veliki udarac za Izrael, koji se već godinama trudi da okupi široku koaliciju protiv Irana.
Drugi bivši premijer Izraela, Yair Lapid, bio je još oštriji. Naime, Lapid također smatra da je dogovor izuzetno loš po Izrael, te glavnu krivicu za to pripisuje aktuelnoj izraelskoj vladi koju predvodi radikalni Benjamin Netanyahu. Donekle su iskazane frustracije nekadašnjih visokih izraleskih funkcionera i razumljive, jer su i sami svjedočili naporima izralske vanjske politike u kontekstu udaljavanja Irana i Saudijske Arabije u proteklih sedam godina. Pomenuti napori nisu urodili plodom i sada je jasno da Irana i Saudijska Arabija započinju novo poglavlje međusobnih diplomatskih odnosa, od kojih se puno očekuje, posebno u islamskom svijetu.
Kina kao formalni domaćin delegacijama Irana i Saudijske Arabije (Ali Shamkhani, sekretar iranskog Vrhovnog vijeća nacionalne sigurnosti i Musaid Al Aiban, sekretar za nacionalnu sigurnost Saudijske Arabije), učinila je napore za postizanje ovog važnog dogovora, iz više razloga.
Prvi je svakako vlastito poizicioniranje na međunarodnoj političkoj sceni, jer kao medijator između Irana i Sudijske Arabije, Kina dobija dodatno na važnosti, dok drugi predstavlja njihova aktivna trgovinska aktivnost sa Iranom na polju energenata. Također, trgovinska razmjena između Kine i Saudijske Arabije u prethodnom periodu nije nezanemariva, a tendencija je da će ista porasti u narednom periodu. Stoga je zadovoljstvo Wang Yi-a, i ostatka kineskih zvaničnika koji su bili uključeni u proces zbližavanja Irana i Saudijske Arabije, razumljiv.
Bitno je napomenuti da su Irak, odnosno Oman također uradili značajan dio posla u smjeru zatopljavanja odnosa između zvaničnog Teherana i Riada u proteklih nekoliko godina, čemu svjedoči zanačajan broj sastanaka kojima su posredovali. Vijest da su Iran i Saudijska Arabija konačno postigli dogovor, opće je prihvaćena od strane arapskih zemlja, koje pozdravljaju dogovor, te ističu nadu kako će isti biti uvod u smanjenje tenzija u regionu, te bolju međusobnu saradnju.
Iran može biti itekako zadovoljan svojim vanjskopolitičkih aktivnostima koje pokazuju opredjeljenost ove države za smanjenjem tenzija, a tome u prilog ide i posljednji događaji na relaciji Iran-Sjedinjenje Američke Države. Ministar vanjskih poslova Irana Hossein Amir-Abdollahian, istakao je da su dvije strane dogovorile razmjenu zarobljenika, koja bi trebala biti realizirana uskoro.
Ovo je još jedan od diplomatskih koraka koji nagovještava u kojem smjeru ide iranska vanjska politika. Naravno, Iran i Saudijska Arabija postignutim dogovorom nisu otklonili sve međusobne nesuglasice, ali se isti može smatrati kao odlično polazište za buduće dogovore, kao i za uspostavljanje prisnije saradnje na poljima ekonomije, kulture, sporta i drugih bitnih oblasti.
Predstojeći period predstavlja svojevrsni izazov ne samo za dvije države već i za čitav region kojem pripadaju, jer javnost očekuje da djelovanje obje strane bude konkretno, a ne diplomatski-kurtoazno, ili kako bi se žargonski reklo „na papiru“. Dvije države, kao ozbiljne regionalne sile imaju odgovornost da kroz međusobnu saradnju kreiraju uslove, koji će garantirati da region ulazi u jednu novu fazu.
Ako pomenuti sporazum gledamo iz pozicije male Bosne i Hercegovine, svako zbližavanje prijateljskih država, a što Iran i Saudijska Arabija za Bosnu i Hercegovinu svakako jesu, treba nas radovati. Davanje prednosti dijalogu i saradnji u odnosu na ratnu retoriku, znak je da Iran i Saudijska Arabija shvataju nužnost međusobne saradnje, od koje će koristi imati svi dobronamjerne politički akteri u regionu i ostatku svijeta.
