Pišu: Umihana Rašović Kasumović i Admir Lisica
Švedska televizija je 3. januara emitirala film Quo vadis, Aida? Film prikazuje genocid nad Bošnjacima u Srebrenici. U isto vrijeme dok se film prikazuje širom svijeta kako bi nas podsjetio da se historija ne smije ponoviti, politička kriza u Bosni i Hercegovini raste.
Milorad Dodik, jedan od tri izabrana predsjednika Bosne i Hercegovine, i njegova stranka SNSD prijete ustavu i opstruiraju rad nekoliko državnih institucija. SNSD je nacionalistička partija isključena iz Grupe socijalista u Evropskom parlamentu.
Dodik prijeti i formiranjem vlastite vojske u Republici Srpskoj, koja je u sastavu Bosne i Hercegovine, što je najveća prijetnja Bosni i Hercegovini od 1990-ih. Izvan Bosne i Hercegovine se prijetnje Milorada Dodika ne shvata ozbiljno, kao ni EU. Ovo jako podsjeća na devedesete kada vanjski svijet nije ozbiljno shvatio prijetnju od Karadžića, a rezultat je bio genocid.
Istovremeno, Dodik dobija podršku od Rusije i od mađarskog premijera Viktora Orbana.
Ambasador Rusije u Bosni i Hercegovini Igor Kalabuhov, najavio je da će Rusija podržati nezavisnost Republike Srpske u granicama BiH, što znači da Republika Srpska u praksi može postati država što podsjeća na neke ranije scenarije u Moldaviji, Gruziji i Ukrajini. Rusija vidi svoju šansu da proširi svoju moć na Balkanu i u Evropi na ovaj način. Za to vrijeme mađarski nacionalistički premijer Viktor Orban također koristi situaciju i nastoji bosanske muslimane prikazati radikalnim i velikom prijetnjom za Evropu. On podržava Dodikove planove i populističke izjave da podstaknu islamofobičnu retoriku u Evropi.
Kada je država u krizi, prirodno je da susjedne zemlje prve pruže podršku i pomoć. Nažalost, za Bosnu i Hercegovinu je suprotno. Nacionalističke snage u Hrvatskoj i srbijanska vlada doprinose još većoj nestabilnosti u Bosni i Hercegovini. Gotovo svake sedmice visoki političari u Srbiji omalovažavaju i uvredljivo govore o svojim susjedima, posebno o Bošnjacima. Izjave uglavnom dolaze od predsednika Srbije Aleksandra Vučića, ministra unutrašnjih poslova Aleksandra Vulina i premijerke Ane Brnabić.
Da bismo izbjegli novi rat u Evropi, EU i Švedska se moraju probuditi iz sna i ozbiljno shvatiti situaciju u Bosni i Hercegovini. Većina stanovništva želi mir, ali im je potrebna pomoć vanjskog svijeta. EU mora jasno staviti do znanja Miloradu Dodiku da je to što on radi neprihvatljivo. Takav signal iz EU bio bi dokaz da svijet nije ponovo zaboravio Bosnu i Hercegovinu.
Milorad Dodik, širi propagandu zastrašivanja o opasnosti multikulturalnog društva, tačnije, strah ga je građanske države kojoj Evropa teži. Razlog njegovog straha i izazivanja problema jeste težnja da osigura glasove na izborima u oktobru 2022. i ostane na vlasti. Njegova trenutna propaganda je slična onoj koju je nekada vodio osuđeni za genocid Radovan Karadžić. Milorad Dodik svjestan je da će, ukoliko ne bude reizabran, njegovi navedeni poslovi biti ispitani i riskira krivično gonjenje.
Konačno, postavlja se pitanje da li je EU, uključujući i Švedsku, spremna pomoći bosanskohercegovačkom narodu da održi mir i razvije demokratiju ili će biti kao i oni koji će poslije rata devedesetih reći da nisu vidjeli posljedice ekstremističkih nacionalista unaprijed.
(Autori: Umihana Rašović Kasumović, Predsjedavajuća okruga Lijeve stranke Skåne i Admir Lisica, magistar historije, istraživač u oblasti regionalnih političkih odnosa, međunarodnih politika i dijaspornih zajednica. Tekst je izvorno objavljen u listu Svenska Dagbladet.)
