U periodu od 18. do 23. septembra 1992. godine na Orliću u rejonu brda Žuč, vođene su teške borbe Prve mehanizovane brigade Armije Republike Bosne i Hercegovine protiv srpskog agresora. Pripadnici tzv. Vojske Republike Srpske su imali za cilj osvojiti liniju odbrane na Orliću, čime bi otvorili put prema Sarajevu. U svom naumu koristili se tzv. „živim štitom“, što je značilo da u trenutku kretanja napadač ima živu osobu ispred sebe, što je onemogućavalo pripadnike Armije Republike BiH da pucaju na napadače. „Živi štit“ su činili Bošnjaci iz Vogošće i okoline, koji su prethodno boravili u srpskim logorima.
U ovoj borbi poginula je heroina odbrambeno – oslobodilačkog rata Odžaković Fadila zvana Žuta. Ona je 18. septembra 1992. godine teško ranjena. Na prvoj borbenoj liniji bio je ranjen jedan pripadnik AR BiH, te je Fadila Odžaković pritekla u pomoć. Nakon pružene prve pomoći, nastojala je borcu napraviti odstupnicu dok se povlačio. Tom prilikom Fadila mu je rekla “Samo se ti izmiči polahko, eto mene za tobom”. Potom je pucala prema položajima VRS, sve dok je nisu pogodile krhotine projektila. Njeni saborci su je uspjeli evakuirati kako ne bi dospjela u ruke četničke vojske. Dva dana poslije, Fadila Odžaković je umrla od posljedica ranjavanja u Vojnoj bolnici.
Predsjednik Udruženja Prva slavna 111. viteška brigada Nusret Aganović je za Fadilu Odžaković ima samo riječi hvale „To je bila jedna neustrašiva djevojka. Bila je uzor u jedinici. Iako je bila bolničarka, uvijek je bila na prvoj borbenoj liniji zajedno sa saborcima.” Fadile Odžaković se prisjetio i njen saborac Džemo Smajkan “Već nas je hvatala panika. Neprijatelj je bio prilično desektovao naše snage, pa onda taj, prokleti „živi štit“. Pomiješali smo se u šumi sa srpskim jedinicama, a ona žensko dere se, hrabri nas i daje nam dodatni moral da krenemo u ključni obračun sa dušmanima. Svi se vraćamo u borbu, a njene riječi „dokrajčimo zlikovce“ odjekuju šumom.“
Zlatić Husein, jedan od komandanata, se prisjećao početka saradnje sa Fadilom Odžaković “Da Vam kažem, baš ukratko o Fadili je vrlo teško reći. Za Fadilu nam treba vremena i vremena, jer su sve to njene zasluge. Puno je dala. Skupa smo počeli 1991. Iz patriotske lige sam dobio zadatak da na Velešićima organizujemo grupu. Tada smo to tajno radili. Sjećam se da je Fadila na neki način pratila moj rad i maltene proganjala me, da bi se priključila i dala svoj doprinos. Mi nismo praktikovali da u jedinici imamo žene, jer su to bili teški zadaci, radilo se mnogo, bilo je opasno. Ali, ona je toliko uporna bila, pa smo mi donijeli odluku da je primimo. Osnovali smo prvu ratnu ambulantu pa je Fadila radila kao bolničar. Mi smo mislili da će ona tamo ostati. Ali kada su počele borbe, u svim akcijama u gradu i oko Sarajeva je ona učestvovala. Bila je primjer svim borcima kako da se borimo i kako da se žrtvujemo. Nosila je i tašnu i automatsku pušku. Brinula se o nama. Davala nam je veliki elan. Bila nam je kao najrođenija sestra.”
Fadila Odžaković – Žuta je rođena 14. marta 1958. godine u Goraždu. Bila je pripadnik Prve motorizovane brigade. Odmah po početku agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu, Fadila se priključila odbrani kao borac i kao medicionar. Ostala je upamćena po riječima koje je izgovorila prije ranjavanja “Naprijed za mnom. Dušman će nam poklati djecu kad prođe. Zar da k’o miševi pustimo da prodru u Sarajevo. Neka prođu kad nas ne bude.“ Posthumno je odlikovana ratnim priznanjem “Zlatni ljiljan” i dobitnik je, također posthumno, “Ordenom za hrabrost”.
Hrabra borba Fadile Odžaković Žute je opjevana u pjesmi:
Mnogo suza danas
niz oko će pasti
na tvom će mezaru
ruža procvjetati
Heroina prava
jedina si bila
živjećeš u nama
ti žuta Fadila
Heroina prava
jedina si bila
živjećeš u nama
vječno hej Fadila
Velešički bataljon
kao žuti medaljon
sija sjajem zlatnim
po stazama ratnim
Bosno naša mati
Kao rođenu sestru
voljeli smo tebe
u borbu si išla
ne žaleći sebe
Ratnike si svoje
ohrabriti znala
za slobodnu Bosnu
život svoj si dala
Za Intelektualno.com piše: Alen Borić
