Razgovarao: Semir Krnjić
Edin Hajder je rođen u Jajcu. U Dansku je stigao 1994. godine. Član je Gradskog vijeća Mariagerfjord, već treći mandat po četiri godine, predsjednik je Odbora za tržište rada i obrazovanje pri Gradskom vijeću i predsjednik Glavnog odbora/uprave FGU Himmerland, obrazovne ustanove/škole za mlade, drugi mandat. Osim u politici kojom se bavi u Danskoj, Predsjednik je Saveza bosanskohercegovačkih udruženja u Danskoj (SBHUD), predsjednik Bosansko-danskog udruženje Hobro (BIHDAN) i član GO SSDBiH u ime Saveza bosanskohercegovačkih udruženja u Danskoj.
Intelektualno: Već dugi niz godina ste u Danskoj. Prema podacima više od dvadeset hiljada ljudi porijeklom sa naših prostora živi u Danskoj. Kakav je odnos građana, udruženja iz Danske sa Bosnom i Hercegovinom?
Najveći broj građana koji su došli u Dansku početkom 90-tih, dobro je se snašao na tašistu rada. Zahvaljujući marljivosti i radnoj disciplini. Druga generacija se snašla jos bolje u sredinama koje žive, nizajući fantastične uspjehe, kako na tražištu rada, tako i u obrazovnom sistemu. Sve u svemu, građani su se prilagodili društvu u koje su došli kao izbjeglice, pronalazeći sebi najbolje puteve života zajedno sa svojim familijama. Udruženja se svela svoje aktivnosti ne nekolicinu kao npr.: Očuvanje bosanskohercegovačke kulture, tradicije, jezika i slično. Problem sa kojim se udruženja suočavaju jeste smanjena zainteresiranost građana, pogotovo druge i treće generacije za gore navedene aktivnosti.
Intelektualno: Predsjednik ste Saveza bosanskohercegovačkih udruženja u Danskoj (SBHUD).Kako funkcioniraju bosanskohercegovačka udruženja?
Kada postoji uprava u kojoj još uvijek ima entuzijazma, živosti i zelje da se nešto uradi, takva udruženja opstaju i rade kontinuirano na organiziranju aktivnosti. Umanjen je znatno broj udruženja koja imaju takve uprave. Građani su se isto tako razišli na sve druge aktivnosti, poslove i druge obaveze koje su u prvom planu.
Intelektualno: Šta mislite o trenutnoj političkoj situaciji u Bosni i Hercegovini?
To najbolje znaju bosanskohercegovački građani koji žive u Bosni i Hercegovini. Mislim da je neumjesno da ja dajem neku sliku oko politike i političke situacije u Bosni i Hercegovini.
Intelektualno: Da li smo spremni, sa novoizabranom vlašću, ispuniti uvjete za članstvo u EU?Poboljšati put ulaska u NATO?
Isto tako, to najbolje znaju bosanskohercegovački građani, te političke vođe u Bosni I Hercegovini. Raspoloženje u EU je pozitivno, a ostatak je na Bosni i Hercegovini.
Intelektualno: Vidimo česte pojave paljenja Kur’ana. Islamofobija je “sloboda mišljenja” . Da li će to “poremetiti” evropske vrijednosti? Da li možemo očekivati neki odgovar EU?
To je akt pojedinca ne zajednice, niti cjelokupnog društva. Razmišljanje običnih građana je potpuno drugačije. Takvi incidentalni potezi pojedinaca skrnave ljudske vrijednosti i nisu po mjeri nikoga. Države osuđuju i distanciraju se od tih i njemu sličnih propagandi cijelo vrijeme.Diskutabilna je upravo ta ”sloboda mišljenja” koja se pretvara kroz ove manifestacije u nešto sto nije prihvatljivo nikome.
