Ovih se dana Singapur vrlo često i odmilja naziva “Crvena tačkica“, kako od strane Singapuraca, tako i stranaca. Ovaj jasan opis referencira se na to kako se Singapur često prikazuje kao sićušna crvena tačka na mnogim svjetskim kartama, zbog njegove relativno male veličine.
Multikulturalizam – osobina koja je ponos Singapura. Suživot Malezijaca porijeklom iz ove zemlje, etničkih Kineza iz kontinentalne Kine, Indijanaca južnoazijskog porijekla, Europljana koji su stigli tokom kolonijalne ere države i pojedinaca drugih nacionalnosti koji su došli kao trgovci i radnici za bolji život, označeno je kao anomalija u istoriji burnih nacionalnih država. Nacionalna država je ideja homogene nacije kojom upravlja njena suverena država – pri čemu svaka država je sačinjena od jednog naroda. Ta se ideja gotovo nikada nije ostvaruje.
Kohezija socijalnog tkiva tako raznolike zajednice nije samo poželjna, već je potrebna i za države koje teže napretku.
Unutarnji i vanjski faktori doprinose napretku države. Multikulturalizam posebno jača kulturnu relativnost države, dok zaštita ljudskih prava povećava legitimitet države, ali i produktivnost ljudi.
Sam Singapur, sve do šezdesetih godina 20. stoljeća, obilježili su etnički nemiri i borbe, u rasponu od nereda do građanskih poremećaja (Adeline Low Hwee, 2001). Primijećeno je da je Singapur nakon ovih sukoba usvojio skupe multikulturalne politike, u rasponu od prihvaćanja engleskog jezika u obrazovnom sistemu kao primarnog jezika poučavanja, do osiguranja rasne zastupljenosti u stambenim imanjima (Moore, 2000). Da bi se opravdali takvi troškovi, moraju se očito prikazati ekonomske koristi od ishoda multikulturalizma, suživotom različitih društvenih grupa i osiguravanjem ljudskih prava, osiguravanjem pravednog pristupa obrazovanju bez obzira na naučeni jezik. Takve su politike samo dvije od mnogih koji su usvojeni i razjasnio bih koliko su utjecaji presudni za ekonomski rast Singapura.
Uzročno-posljedična veza multikulturalizma i ekonomije
Prvo, multikulturalizam omogućuje državi da se učinkovito poveže s različitim državama različitih dominantnih etničkih grupa. Dugogodišnja kulturna blizina Singapura i većih, bogatih i bogatih država, poput Kine i Indije, bila je presudna u razvoju Singapura (Cahyadi, Kursten, Weiss, & Yang, 2004). Takve su veze bile moguće samo kao rezultat izravnih veza koje su uspostavljene između trgovaca u odgovarajućim državama i Singapuru zbog povezanosti odgovarajućih zajednica migranata. Na primjer, uloga Singapura kao glavnog trgovačkog luka uveliko je omogućena zbog različitih resursa koji su dostupni za trgovinu, svilom iz Kine, začinima iz Indonezije i pamukom iz Indije (Chua, 1995). Skup resursa utvrdio je reputaciju Singapura. Ove istorijske veze razvijale su se u uspostavljanju poslovnih odnosa između različitih etničkih grupa i njihovih vršnjaka u njihovim matičnim zemljama (Singh i Rahman, 2010). U ovom slučaju, etnički sastav države omogućio je bolje razumijevanje okolne regije i šire, omogućujući Singapuru da napreduje unatoč istorijskim izazovima.
Drugo, unutarnji i vanjski učinci zaštite ljudskih prava osiguravaju mogućnost napretka. Ljudska prava u Singapuru temelje se na standardima koje su postavile Ujedinjeni narodi, uključujući adekvatan pristup jednakosti u resursima, obrazovanju i pravosuđu (Chew, 1994). Sloboda izražavanja nije u potpunosti dopuštena u korist sigurnosti, s jasnim obrazloženjem – potreba da se spriječe zločini iz mržnje i poticanje etničkih napetosti u krhkom društvenom tkivu. Ovo osigurava socijalnu stabilnost zahvaljujući zagarantovanom jednakosti svih etničkih grupa, u pogledu sigurnosti posla, zdravstvene zaštite i obrazovanja, kao rezultat korištenja meritokratskih standarda bez obzira na rasu, jezik ili vjeru.
Socijalna stabilnost djeluje kao jedan od glavnih pokretača privrednog rasta (Rodrik, 2000), ne samo u smislu povećanja domaće produktivnosti, već i ključnog u pokretanju izravnih stranih ulaganja u gradu-državi.
Oba su aspekta komplementarne prirode, što ne samo da državi omogućuje sposobnost prepoznavanja različitih snaga različitih kultura, iskorištavanje tih snaga u proizvodnim kapacitetima i mogućnost predstavljanja ideja generiranih na međunarodnoj sceni.
Međutim, mora se napomenuti da je sistem Singapura podvrgnut sve većoj kontroli. Singapurski zapisi o ljudskim pravima kritizirani su kao uporedno nedostatak slobode govora i okupljanja (Mutalib, 2000). Tvrdi se da je jednak pristup samom obrazovanju netačan zbog različitih obrazovnih standarda u različitim rasama u državi (Moore, 2000), i pokazalo se da ilustrira dublje sistemske nejednakosti u odnosu na sistem. Kao i u svim državama, i sam Singapur ima prostora za napredak i tvrdi se da s većim priznavanjem slobode medija i ukorijenjenim rasnim pristranostima, Singapur neće samo ekonomski ojačati, nego će i steći veću solidarnost unutar svog stanovništva (Lee, 2019).
Ova analiza nam služi da ukaže na implikacije multikulturalizma i zaštite ljudskih prava na ekonomski napredak države, ali treba napomenuti da implikacije napretka nisu specifične samo za one ekonomske. Napredak u domeni građanske svijesti, životnog standarda i socijalne stabilnosti primjetni su pozitivni ishodi, koji su rezultat prihvaćanja multikulturalizma i zaštite ljudskih prava, pa su takvi, među mnogim primjerima napretka koji potiče i donosi multikulturalizam. Na primjeru Singapura, što se može prenijeti i na bosanskohercegovačko društvo, jeste da je zaštita ljudskih prava ključna u postizanju napretka jednog društva.
- Adeline Low Hwee, C. (2001). The Past in the Present: Memories of the 1964 ‘Racial Riots’ in Singapore. Asian Journal of Social Science, 29(3), 431-455. doi:https://doi.org/10.1163/156853101X00181
- Cahyadi, G., Kursten, B., Weiss, M., & Yang, G. (2004). Singapore’s economic transformation. Global Urban Development: Singapore Metropolitan Economic Strategy Report, 2-25.
- Chew, M. (1994). Human Rights in Singapore: Perceptions and Problems. Asian Survey, 34(11), 933-948. doi:10.2307/2645345
- Chua, B. H. (1995). Culture, Multiracialism, and National Identity in Singapore: Department of Sociology, National University of Singapore, Republic of Singapore.
- Lee, T. (2019). Pragmatic Competence and Communication Governance in Singapore. In L. Z. Rahim & M. D. Barr (Eds.), The Limits of Authoritarian Governance in Singapore’s Developmental State (pp. 233-253). Singapore: Springer Singapore.
- Moore, R. Q. (2000). Multiracialism and Meritocracy: Singapore’s Approach to Race and Inequality. Review of Social Economy, 58(3), 339-360. doi:10.1080/00346760050132364
- Mutalib, H. (2000). Illiberal Democracy and the Future of Opposition in Singapore. Third World Quarterly, 21(2), 313-342. Retrieved from http://www.jstor.org.libproxy1.nus.edu.sg/stable/3993422
- Rodrik, D. (2000). Participatory Politics, Social Cooperation, and Economic Stability. The American Economic Review, 90(2), 140-144. Retrieved from www.jstor.org/stable/117208
- Singh, S., & Rahman, S. S. (2010). India-Singapore Relations: Constructing a “New” Bilateral Relationship. Contemporary Southeast Asia, 32(1), 70-97. Retrieved from www.jstor.org/stable/41288804
Autor: Ang Jing Wei
Globalanalitika
