Mnoge države imaju brojnu dijasporu. Neke iseljeničke zajednice teško održavaju kontakte sa zemljom iz koje su došli. Razlog napuštanja domovine kod tih zajednica najčešće je negativan, od raznih oblika represije do ekonomskih razloga. Takvi primjeri su kubanski iseljenici, protivnici komunističkog režima na ovom osrtvu, ili Tibetanci koji su se naselili u raznim krajevima svijeta zbog represivne religijske politike Kine. Neke etnije su žrtve etničkog čišćenja kao što su to Rohinje.
Ipak, najveći broj iseljenika nerado napušta svoj rodni kraj i želi sa svojom domovinom očuvati snažne veze kroz kulturu, jezik, ali i uspostavljanje ekonomskih veza. Ljudi koji napuštaju domovinu nisu nestali. Oni su živi i društveno su aktivni. Kao rezultat, oni mogu postati vrijedan kapital ne samo u zemlji odredišta, nego i, što je najvažnije, u zemlji porijekla.
Jedna važna veza su doznake koje u svijetu dostižu vrijednost i do 500 milijardi dolara. Najveći primaoci su Indija, Meksiko i Filipini. U zemlje poput Armenije, El Salvadora, Haitija, Hondurasa, Jamajke, Kirgizije, Lesota, Moldavije, Nepala i Tadžikistana, iseljenici šalju protuvrijednost više od jedne šestine nacionalnog dohotka – iznos koji često premašuje izvoz ovih zemalja. Doznake bosanskohercegovačkih radnika iz inostranstva za 2018. godinu iznosile su 2,7 milijardi KM.
Dijaspora može biti velika prednost za razvoj. Ljudi u dijaspori nisu crvi, kao što je pokojni Fidel Castro često govorio za Kubance u inostranstvu. Oni su kanal kroz koji ne teće samo novac, već su izvor ogromnih mogućnosti za trgovinu, ulaganja, inovacije i kreiranje profesionalnih mreža.
Međutim, dijaspora može ostvariti svoj potencijal samo ako je domovina cijeni. Vlade bi trebale imati strategiju za dijasporu koja se gradi na prirodnim osjećajima identiteta i naklonosti, kroz koje bi stvorili mreže iseljenika kao moćan izvor ekonomskog napretka.
Mnoge iseljeničke zajednice pokazale su se važnim za povezivanje zemalja porijekla i države u kojoj žive. Franschhoek (francuski kutak u Južnoj Africi) je prekrasna dolina blizu Cape Towna, koji naseljavaju Hugenoti u kasnom sedamnaestom vijeku. Zato je taj kraj poznat po uzgoju sorti grožđa karakterističnih za Francusku.
Brazilski grad Joinville razvio se u kasnom devetnaestom vijeku doseljavanjem iz Njemačke. Zbog kulturnih veza koje stanovnici ovog kraja održavaju sa zemljom porijekla više od 120 godina, grad je postao veoma značajan za njemačko-brazilsku ekonomsku saradnju. Irska dijaspora u Sjedinjenim Američkim Državama jedan je od značajnih faktora ekonomskog preporoda ove zemlje. Brojne kompanije iz SAD-a čiji su vlasnici ljudi porijeklom iz Irske svoje evropske filijale otvorili su upravo u Irskoj.
Nekoliko zemalja, među kojima su Etiopija, Indija, Izrael i Kenija izdale su obveznice dizajnirane za tržište dijaspore, a prve dvije su bile prilično uspješna u prikupljenoj novcu iz dijaspore. U Izraelu je prikupljeno 25 milijardi za ambiciozne infrastrukturne projekte.
Druge inicijative naglašavanje razvoja mreža dijaspore čije aktivnosti ne zavise od fizičkog prisustva u zemlji porijekla. Čile je, na primjer, u mogućnosti da sarađuje sa visokoobrazovanim Čileancima u inostranstvu kroz ChileGlobal talent mrežu za inovacije. ChileGlobal promovira i olakšava razvoj pomoću iskustava, kontakata, znanja i vještina, kako bi pomogli ekspanziju čileanskih kompanija. Putem svoje mreže od oko 400 utjecajnih članova u inostranstvu Chileglobal donosi inovacije na poljima proizvodnje i usluga.
Druge inicijative slijede model poslovnih inkubatora. Peru je osmislio Peruansko-američki centar za poduzetnički razvoj, koji osigurava logistiku, infrastrukturu i treninge za buduće privrednike iz zemlje porijekla.
Različiti sektori privrede zemalja u razvoju mogu imati koristi od angažmana dijaspore, a primjeri su previše brojniji da bi se sveobuhvatno opisali u jednom kraćem tekstu. Većina ljudi vjerojatno je svjesna uloge indijske dijaspore u razvoju tehnološkog sektora u Indiji, vođeni uspjehom indijskih inženjera u Silikonskoj dolini. Stoga je potrebno sistematičnije i aktivnije raditi na uključivanju bosanskohercegovačke dijaspore u privredne tokove naše zemlje.
Za Intelektualno.com piše: Faris Marukić
