Sljedeće nedjelje, 24. januara, Islamska Zajednica Bošnjaka u Italiji u saradnji sa COREISom (Italijanska Islamska Vjerska Zajednica) će promovisati webinar „Međunarodni dan sjećanja 2021“, u znak sjećanja na jevrejske žrtve drugog svjetskog rata, povodom „Dana sjećanja“, tj. dana koji se u Italiji zakonom broj 211 od 20. jula 2000 godine definiše kao dan u kojem se prisjećamo žrtava holokausta i fašističkog terora.
Kao Bošnjaci muslimani, koji smo polovinom devedesetih godina doživjeli horor genocida na sopstvenoj koži, imamo duboku moralnu dužnost da se suprotstavimo svakom obliku diskriminacije gdje god na svijetu, i da nikada ne dopustimo relativizaciju takvog užasa kao što jeste genocid nad jednim narodom. Nažalost svijet i na primjeru genocida Jevreja u drugom svjetskom ratu, kao i na primjeru genocida u Srebrenici, se mogao uvjeriti da nakon svakog genocida slijedi, odnosno pokuša se nametnuti faza relativizacije istog, koja u slučaju da prođe u javnom diskursu, biva slijeđena fazom negiranja genocida.
U kontekstu Evrope, neosporno je da Bošnjaci i Jevreji dijele tu tužnu historijsku poveznicu koja ih spaja: i jedni i drugi su doživjeli genocid od strane dojučerašnjih komšija isključivo iz razloga što su bili ono što jesu – pripadnici jedne kulturno-vjerske dimenzije koja je od strane njihovih komšija percipirana kao strano tkivo Evrope. Rješenje tog problema je bilo masovno istrebljenje populacije tog „stranog tkiva“ s ciljem da se totalno otkloni, i time „očisti“ ta mrlja koja je toliko smetala društvu u kojem su živjeli.
Kao Bošnjaci, ne smijemo dopustiti da nas političke kalkulacije i događaji i situacije iz zemalja sa kojim nemamo direktnog dodira, odvrate od nazivanja stvari pravim imenom i izražavanja najdubljeg poštovanja prema žrtvama jednog horora koji nema sličnosti u ljudskoj historiji. Kao što je nama neshvatljivo da bilo ko, usljed svojih političkih kalkulacija, relativizira i negira genocid u Srebrenici, ne smijemo nikad dopustiti da mi upadnemo u tu prljavu igru kalkulacija i da ono što ne volimo da se nama radi, radimo drugima.
Genocidi dvadesetog vijeka su novina u historiji ljudskog roda. Takvo planiranje, takvo korištenje tehnologija, takva logistika koja je potrebna za izvedbu genocida, je nešto što je bilo moguće izvesti isključivo u 20om vijeku. I u tome leži užas te konstatacije. Svi mi volimo da mislimo, nekako nam prirodno dođe, zamišljati historiju čovječanstva, kao jednu neprestanu linearnu pozitivnu evoluciju ljudskog roda od „barbarizma“ ka „civilizaciji“. I sjećanje na genocide prethodnog stoljeća nam kvari tu lijepu, prelijepu sliku, koju smo sebi stvorili.
Prisjećati se genocida, odvojiti sopstveno vrijeme da duboko razmislimo o tome šta je značilo svirepo ubijanje čitavog jednog naroda u ludom uvjerenju da je to nešto normalno, i potrebno, pogotovo u ovom društvu istant-lajkova na društvenim mrežama, nije lijepo. Ljepše je, lakše je naći neki video na Facebooku, neku story, neki novi trač da se ima nešto o čemu da se priča i da nam prođe vrijeme. Zašto da se prisjetimo prošlosti, hajmo gledati budućnost. Šta nas briga za prošlost.
Pustimo prošlost. Hajdmo gledati budućnost. Ako postoji narod na svijetu koji ne smije upasti u ovu grešku, to smo mi. I 91′ smo gledali u budućnost, vjerujući da se ne može desiti rat, a kamoli genocid, pa se desio. Nakon 95′ ni u snu ne bismo pomislili da će u budućnosti političari u BiH i susjednih zemalja koje su aktivno učestvovale u agresiji i genocidu relativizirati, negirati ili slaviti horor koji su napravili u ratu, pa nam se desilo.
Naša dužnost je da pamtimo i opominjemo. I da duboko saosjećamo sa svakim kome se desilo ono što i nama. Jer kad se počne relativizirati ili negirati bilo koji genocid, ne nužno onaj koji je počinjen nad Bošnjacima, od strane „civilizovanih“ elita pričom da se treba gledati u budućnost a ne u prošlost, budite sigurni da je sljedeći genocid i sljedeća patnja koja će se relativizirati i negirati, biti ona od Bošnjaka u agresiji na BiH.
Za Intelektualno.com piše: Nermin Fazlagić
