Guillaume Ancel je bivši francuski oficir i pisac rođen 1965. godine. Objavio je nekoliko knjiga o vojnim operacijama u Ruandi i Bosni. Svojaiskustva boravka na Sarajevskom aerodromu pretočio je u knjigu “Ledeni vjetar nad Sarajevom”, koja je nedavno objavljena i na bosanskom jeziku u izdanju izdavačke kuće Dobra knjiga.
Razgovarao: Faris Marukić
Intelektualno.com: Možete li prvo našim čitateljima reći nešto više o sebi?
Guillaume: Ja sam bivši oficir, potpukovnik Francuske vojske. Poslije toga radio radio sam za različite kompanije, u željeznici, a sada u socijalnoj zaštiti u Francuskoj. Oduvijek me zanimalo posmatrati i pokušati shvatiti šta se stvarno dogodilo izvan postavljenog narativa. Tako sam napisao neke knjige o neposrednim iskustvima koja sam doživio i u kojima sam sudjelovao; vojnim operacijama u Kambodži, Ruandi i tokom Opsade Sarajeva, gdje sam boravio 1995. godine.
Intelektualno.com: Kako opisujete svoj boravak na aerodromu u Sarajevu tokom 1995. godine?
Guillaume: Došao sam sa bataljonom Legije stranaca, kao šefizvrsnog tima kontrolora vazduha, da vodim udare vazduhoplovstva na zadate ciljeve. Tokom opsade, naše glavno oružje za provođenje ove mirovne operacije bio je ogromni vazdušni arsenal s više od 450 vojnih zrakoplova dodjeljenih našoj misiji, spremnih za danonoćni napad. Štaviše, bazu smo nastanili na ključnom mjestu opsade Sarajeva, aerodromu. Dakle, naš je položaj bio strateški, mjesto bijega iz grada, ali i mjesto gdje je njegova opsada bila upotpunjena.
Intelektualno.com: Kakav je bio odnos tadašnjih francuskih vlasti prema opsadi, i prema mogućim napadima na položaje Vojske Republike Srpske u okolini Sarajeva i šire?
Guillamume: Naređeno nam je, meni i mom timu, da identificiramo i uništimo svako teško oružje na tom području, jer su sve frakcije potpisale sporazum da se takvo naoružanje ne koristi. Stvarnost je bila sasvim drugačija, pa su mnogi tenkovi, minobacači i artiljerija svakodnevno gađali Sarajevo. Pronašli bi ih, locirali, većinu vremena čak su i pucali pred našim očima. Dakle, mi bi zatražili zračnu patrolu, prišli cilju i usmjerili pilote da budu sigurni da su uništili pravu metu. Ali svaki put, više od stotinu puta, operacija je prekinuta u posljednjem trenutku. I tako smo shvatili da nam je naređeno da radimo ovu misiju, ali ne i da je izvršimo. Francuska politika potajno je štitila Srbe, jer su oni bili bivši „saveznici“ Francuske. I učinili smo to, nikada nismo djelovali, čak ni kada je bilo apsolutno neophodno zaustaviti ubijanja. Srbi su se osjećali slobodno da se ponašaju kako žele, a Sarajevo je bilo svakodnevno na udaru. Bili smo uznemireni, bijesni, ali zabranjeno nam je činiti više od posmatranja rata koji su vodili Srbi. Pretrpjeli smo beskorisne gubitke, jer je bolje bilo da ne dolazimo ako nećemo djelovati. Zbog toga sam svoju knjigu nazvao «Ledeni vjetar nad Sarajevom».
Intelektualno.com: Tokom ubijanja u Srebrenici, u operativnom centru ste mogli pratiti kako se odvija genocid u gotovo realnom vremenu. Zašto Francuska i druge zemlje nisu učinile više da pomognu narodu Srebrenice?
Guillaume: Tokom genocida u Srebrenici koristili smo svoje fantastične vazdušne kapacitete samo za slikanje, svaka dva sata, i pratili smo na vojno-obavještajnoj mreži slike ubijanja, otvoreno izvedenih pred nama. Mi nismo reagovali, jer nam je naređeno da to ne radimo, baš kao što smo to činili i mjeseci prije u Sarajevu. Zapravo, vraćao sam se iz Ruande, gdje je francuska vojska upravo intervenirala 1994. godine, ali opet na pogrešnoj strani. Još jednom smo podržali lošu stranu i izgubili smo čast čineći to, zbog politike predsjednika Françoisa Mitterranda.
Intelektualno.com: Kako sada sa ove vremenske distance gledate na svoj boravak u Bosni i Hercegovini i Sarajevu?
Guillaume: To je bila vojna misija koja nam je potpuno propala, ne zbog nedostatka sredstava ili iskusnih jedinica za to, već zbog poricanja realnosti i ne toliko demokratske francuske kulture. Jako sam tužan što je Sarajevo ustvari više patilo zbog naše takozvane intervencije. Ovu sam knjigu napisao kao svjedočenje i jako mi je drago što bi mogla biti objavljena na bosanskom jeziku.
Intelektualno.com
