Razgovarao: Amir Nesimović
Vanja Filipović rođen je u Sarajevu 1976. godine. Došao je u SAD sa majkom i sestrom u septembru 1993. Pohađao je Haverford College u Pennsylvaniji gdje je diplomirao na političkim naukama 1999. godine, a potom magistrirao Security Policy Studies (studij siguronosne politike) sa George Washington Univerziteta u Washington DC 2001. godine. Od 2000. do 2004. radio je za Northrop Grumman korporaciju u Fairfax Virginiji, “Orao bazi” kod Tuzle i kampu “Butmir” pored Sarajeva pružajući podršku američkom kontigentu pri SFOR misiji kao konsultant. Od 2004 do 2012. radio je za NATO Štab Sarajevo, a u periodima od 2013. do 2014. i tokom 2019. godine u kabinetu člana Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda kao savjetnik za vanjsku politiku. Tokom 2015. godine bio je šef kabineta ministra komunikacija i transporta Bosne i Hercegovine. U periodu 2016.-2017. završio je i drugi magistarski studij na polju “Violence, Conflict and Development” u Londonu na School of Oriental and African Studies – University of London. Funkciju ambasadora Bosne i Hercegovine u Ujedinjenom Kraljevstvu vrši od 1.9. 2019. Obzirom na aktulenu poziciju, ambsador Filipović nam je dao odgovore na pitanja vezana za bosanskohercegovačku dijasporu u Velikoj Britaniji, projektima na kojim je radio kao i angažmanu Europske Unije u Bosni i Hercegovini u budućnosti.
Intelektualno: Na koji način je organizovana bosanskohercegovačka dijaspora u Velikoj Britaniji? Koja su to ključna udruženja i organizacije?
Filipović: Bosanskohercegovačka dijaspora u Ujedinjenom Kraljevstvu, ali i u Republici Irskoj, koju nerezidentno pokrivamo iz naše ambasade u Londonu, je izuzetno dobro organizovana. Prije svega, u više britanskih gradova postoje razna registrovana udruženja koja pružaju socijalne usluge stanovništvu, posebno migrantskim kategorijama, uvezana u krovnu organizaciju bh dijaspore – Bosnia and Herzegovina – UK Network kojoj je sjedište u “Bosanskoj kući” u Birminghamu. Ove organizacije ne samo da okupljaju bosanskohercegovačke državljane u UK, pružaju im podršku, organizuju druženja, kulturno-umjetničke manifestacije, dopunske škole za djecu, obilježavanja bitnih datuma za Bosnu i Hercegovinu, već su uključeni i u lobiranje za interese Bosne i Hercegovine i njenih građana. Još jedna bitna organizacija je i nedavno osnovana, radi se o Britansko-Bosanskohercegovačkoj privrednoj komori koja će raditi na promociji trgovine i investicija. Postoje i brojna druga, neformalna udruženja i grupe koja okupljaju umjetnike, mlade profesionalce, filantrope, akademike, itd. porijeklom iz BiH čiji se značaj također ne smije potcijeniti.
Intelektualno: U Velikoj Britaniji i Irskoj ima oko 10.000 osoba porijeklom iz Bosne i Hercegovine. Kakav je njihov odnos prema domovini? Da li se može govoriti o partnerstvu?
Filipović: Mi kao država i društvo možemo biti jako zadovoljni našom dijasporom u UK i Irskoj. Njihov nivo zainteresovanosti i povezanosti sa domovinom je na izuzetnom nivou. To se vidi kroz inicijative i aktivnosti koje poduzimaju, česte kontakte sa ambasadom, itd.
Intelektualno: Velika Britanija i Bosna i Hercegovina nemaju otvorenih pitanja. Obzirom na to, da li Velika Britanija može na neki način doprinjeti rješavanju aktuelne političke krize u Bosni i Hercegovini te smirivanju retorika koje ne mogu donjeti ništa pozitivno?
Filipović: Bosna i Hercegovina trenutno nema jačeg prijatelja u međunarodnim krugovima od Ujedinjenog Kraljevstva. Ujedinjeno Kraljevstvo je aktivan učesnik događaja u Bosni i Hercegovini od njene samostalnosti – od učešća u misiji UNPROFOR, za koju je preko 50 britanskih vojnika položilo svoje živote, do učešća u mirovnim pregovorima, mirovnim misijama IFOR i SFOR, snažnog angažmana kroz Ured Visokog Predstavnika (OHR), OSCE, podrške Haškom tribunalu za ratne zločine, itd. Ujedinjeno Kraljevstvo snažno podržava suverenitet i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine, te podupire euroatlantsku budućnost naše zemlje. Od oktobra prošle godine, održana su brojna parlamentarna saslušanja i debate na temu krize u Bosni i Hercegovini te je imenovan specijalni predstavnik Borisa Johnsona za Zapadni Balkan – Sir Stuart Peach, čije iskustvo i reputacija samo govori sa koliko ozbiljnosti UK gleda na razvoj događaja u BiH i širem regionu.
Intelektualno: Koliko je realan ubrzaniji i ažurniji angažman Europske unije u riješavanju gorućih problema u Bosni i Hercegovini i da li se može uporediti sa angažmanom diplomatije Velike Britanije?
Filipović: Angažman EU u rješavanju gorućih pitanja u BiH bi sigurno bio jači i brži da UK nije napustila Uniju. Međutim, i pored toga, UK radi u bliskoj koordinaciji sa EU i SAD kada je u pitanju cijeli Zapadni Balkan, te ima priliku da bude lider formulisanja novog pristupa sve izraženijoj krizi.
Intelektualno: U par navrata ste pisali za Britanske medije. Kakav je značaj takvog angažmana bosanskohercegovačkih diplomata u inostranstvu?
Filipović: Obraćanje javnosti putem medija, pogotovo političkim, diplomatskim ali i biznis krugovima u zemljama prijema, je jedna od osnovnih dužnosti diplomata jer se time daju pretpostavke da se skrene pažnja na našu zemlju, na bitne stvari koje su aktuelne u tom trenutku. U normalnijim uslovima, ti istupi bi bili fokusirani na pozitivnu promociju naše zemlje. Međutim, trenutna politička kriza u BiH diktira da bude glavna tema medijskih istupa jer UK, ali i mnoge druge zemlje kao i međunarodne organizacije, imaju obavezu kroz Dejtonski sporazum, da djeluju kako se mir i stabilnost ne bi ugrozili. Ovdje govorimo ne samo o našim unutrašnjim problemima, već i o zločudnom miješanju u unutarnje stvari Bosne i Hercegovine od strane susjednih država, ali i onih izvan regiona. Međutim, da bi došli do te vrste akcije, potrebno je animirati političke krugove i javnost, a medijski istupi su jedan od alata koji su nam na raspolaganju u tu svrhu.
Intelektualno: Nedavno je održana panel diskusija koja tretirala i pitanje sličnosti sukoba u Ukrajini sa onim na Balkanu. Bili ste jedan od učesnika, koji su bili zaključci i poruke diskusije?
Filipović: Glavna poruka panel diskusije je bila da Zapad, uključujući i UK, ne smiju igubiti iz vida rastuću krizu na Zapadnom Balkanu, koju su dugo ignorisali, te stvorili situaciju da se teško stečeni mir ugrozi rastućim nacionalizmom i separatizmom kao i jačim uticajem Rusije kao faktora nestabilnosti. Kako bi se kriza riješila, potrebno je ne samo nova posvećenost ubrzanoj integraciji u euroatlantske institucije, već i hitno pojačanje EUFOR i NATO misijama u Bosni i Hercegovini, te snažnija podrška OHR-u i korištenju tzv “bonskih ovlasti” kao sredstvima prevencije daljnjeg narušavanja stabilnog i sigurnog okruženja.
