12 godina od smrti Adila Zulfikarpašića

Kao pripadnik Narodnooslobodilačkog pokreta otišao je izvršavati zadatke na Romaniji. Potom je dobio zadatak da ide u Sarajevo da napravi partijsku organizaciju. Međutim, bio je otkriven i uhapšen, nakon čega je osuđen na smrt. Međutim, kod ustaškog poglavnika Ante Pavelića, reagirali su Hakija Hadžić i Džafer Kulenović, za Zulfikarpašićevo pomilovanje. Tako je umjesto smrtne kazne dobio 20 godina robije. Zatvorsku kaznu odslužio je u Zenici i Sremskoj Mitrovici, iz koje je prebačen za Zagreb. Tada je stupio u vezu sa članovima Komunističke parije, te su organizirali njegov izlazak iz zatvora. U vrijeme oslobođenja Sarajeva, Zulfikarpašić je došao u ovaj grad. Vršeći visoke funkcije, uočio je određene nepravilnosti u radu Partije. Česte pljačke u gradu, a posebno odnos prema muslimanima su ga iritirale. Mnogi ljudi koje sam poznavao najedanput su se u vlasti pokazali kao bahati, zloupotrebljavali su svoje položaje. O tome se malo znalo, o tome se nije nikako govorilo.

Počeo se baviti žurnalistikom. Članci koje je objavljivao bavili su se bosanskim problemima. U ovo vrijeme profilirao se u životu emigracije, ali kao bosanski političar. Kao istaknuti član bošnjačke emigracije dobio je informacije kako se muslimani u emigraciji pokrštavaju. To je zapravo  bila politika katoličkih svećenika, obećavajući onima koji prime katoličanstvo odlazak u Ameriku, što je značilo i bogat život, siguran rad i razvoj porodice. Zulfikarpašić je potom organizirao sastanak sa grupom ljudi, bošnjačkih intelektualaca, nastojeći naći rješenje za ovaj problem. Odluka je bila da naprave pismo u kojem će ukazati na ovakav odnos prema muslimanima. Pismo je odjeknulo u emigraciji kao velika senzacija. Dio hrvatske emigrantske elite ih je podržala, smatrajući da se to ne smije raditi, dok je pak drugi dio smatrao da je ovo komunistička propaganda.

Kada se šezdesetih godina prošlog stoljeća stvaralo nacionalno ime muslimana, Zulfikarpašić je zajedno sa bošnjačkom elitom u emigraciji pozdravio ideju da se muslimanima da njihov nacionalni identitet, ali da ti ni u kom slučaju ne treba da bude u vjerskoj formi ( muslimani sa velikim M), već pod imenom Bošnjaci. Pored toga, Zulfikarpašić je pisao kako je potrebno da Bošnjaci imaju svoju kulturnu ustanovu, kulturna društva i Maticu ( Kao što je to Matica Srpska ili Matica Hrvatska).

Zulfikarpašić je svojoj biografiji dodao i pokretanje lista „Bosanski pogledi“. Naime, on je osjećao potrebu za jednim glasilom, koji bi iznosio Bošnjačke stavove. Međutim, vlastima u Jugoslaviji je smetala njegova aktivnost, te su mu poslali komunističkog agenta, koji je trebao da prati Zulfikarpašića, a potom i da ga likvidira. Ukupno pokušaja ubistva na istaknutog bošnjačkog intelektualca je bilo sedam.

Provodeći vrijeme u emigraciji, uočio je da ne postoji ni jedan centar koji se bavi historijom Bosne i Hercegovine i bosanskom literaturom. Zbog toga je odlučio da osnuje Bošnjački institut u Cirihu. Knjige je nabavljao od vlastitih sredstava. To je bila ustanova koja se nije bavila politikom, a u isto vrijeme postala je respektabilna do te mjere da su drugi instituti i Univerziteti uspostavljali saradnju sa Bošnjačkim institutom. Dolazili su naučnici iz različitih dijelova Evrope da istražuju za svoje doktorske disertacije.

Početkom devedesetih godina prošlog stoljeća, Zulfikarpašić se odlučio na novu epizodu u svom životu, a to je značilo povratak u domovinu. U martu 1990. godine vratio se u Bosnu i Hercegovinu. Vremenom je stupio u kontakt sa Alijom Izetbegovićem, te je bilo pregovora o osnivanju nove političke stranke. Prvi politički angažman u svojoj domovini, nakon skoro četrdeset i pet godina, imao je u novoformiranoj Stranci demokratske akcije. Međutim, zbog različitih stavova odlučio je da napusti ovu i osnuje svoju političku stranku, Muslimansku bošnjačku organizaciju (MBO).

Godine 2001. odlučio se za novi poduhvat. U Sarajevu je podigao vakuf zvani Bošnjački institut. Adil-begov Institut nastao je kao rezultat 50-to godišnjeg rada Zulfikarpašića i njegove supruge Tatjane na sakupljanju, klasificiranju i sistematiziranju različite građe o Bosni i Hercegovini, tačnije historijskog, književnog, novinsko-publicističkog, rukopisnog, arhivsko-dokumentacijskog i folklornog blaga. Također, pomogao je i obnovu džamije u naselju Kobilja glava u Sarajevu, koja je porušena u vrijeme agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu, te je to danas Adil-begova džamija. Adil-beg Zulfikarpašić umro je 21. jula 2008. godine u Sarajevu.

Intelektualno.com