Nakon smrti Džemala Bijedića, istaknuti intelektualac Zuko Džumhur se od njega oprostio veoma emotivnim tekstom objavljenim u listu “Politika” u kojem je istakao sve ono što je krasilo ovog bošnjačkog političara. U nastavku pročitajte Džumhurove uspomene na jednog od najznačajnijih političara u periodu postojanja bivše države.
U podne sam nešto načuo. Bilo je strašno i nisam htio da vjerujem. Na radiju je svirala muzika. Vedra muzika. U vijestima ni riječi. Opet muzika. Nezgoda sa nekim avionom u Ćilipima. Nema povrijeđenih. Skoro sam bio zaboravio na strašnu vijest koju sam skoro šapatom čuo u podne. Možda je samo neka nezgoda kao i ona u Ćilipima. Počeo sam da zaboravljam i bio sam opet vedar…
I onda strašno beznadežno saopštenje!
Nije bilo više nikakve nade ni dvoumljenja, bila je samo jedna tvrda, neumoljiva crna činjenica i bol. Hoću da ne povjerujem kao u podne, ali moram…
Zvanično saopštenje o strašnom udesu nadomak šeher Sarajeva.
Saopštenje u kome više nema nade, iza koga ostaje samo bol, grč i sjećanja. Nema više dragih ljudi…
Kada mi je za trenutak pred očima prošao čitav jedan film što priča o prijeteljstvu, susretima, poštovanju, ljubavi, teferičima i bratskom zagrljaju sa dragim čovjekom. Pred mojim očima živi i hoda opet Džema, krupan i vedar, iskren i pošten, predusretljiv i požrtvovan, hrabar i pravedan, pun pravih ljudskih vrlina i dobrih ljudskih mana. Pravi, krupni, dragi čovjek koji je oko sebe širio vedrinu, nadu i vjeru. Čovjek koji je volio ljude, umio da ih pridobije, da ih razumije, usreći i obraduje. Toga velikog čovjeka i dobru ljudsku dušu sreo sam prvi put u mostarskom sokaku. I prošle su decenije, i on je bio i ministar i predsjednik vlade i uvijek je bio Onaj isti koga sam sreo prvi put u Mostaru.
Ponosan sam što sam poznavao i volio čovjeka koji se zvao Džemal Bijedić i imao ženu Razu.
Objavljeno u listu “Politika”, 21. januara 1977. godine.
Izvor: Husnija Kamberović, Džemal Bijedić – politička biografija, Sarajevo, 2017.
Intelektualno.com
