U svom djelu „Pisma iz Azije“ putopisac Zuko Džumhur opisuje razna područja koja je u toku svojih putovanja obišao. Svaka priča u putopisu nosi sa sobom anegdotu, a zanimljivi naslovi tjeraju nas da što prije dođemo do kraja. Ipak, jedna priča posebno se izdvaja, a vezana je za Džumhurovo putovanje u Iran. Pri dolasku u Teheran uslijedilo je odmaranje u hotelu „Paris“ i planiranje putovanja po velikoj „Persiji“. Ono na šta Džumhur nije računao bila su potrebna novčana sredstva za ovaj puduhvat, te se stoga morao poslužiti „marifetlucima“:
„Hoću da odem iz ovog sobička i iz Teherana i da potražim drevnu Persiju, da osjetim njeno srce i vidim cvijetne perivoje dobrih starih pjesnika. Po deseti put brojim svoj novac – sabiram, dijelim, oduzimam – i vidim da nikako i nigdje ne mogu poći. Nikakve računarske radnje na svijetu ne mogu mi pomoći. Banke i dućani su dobro čuvani, a zakoni strogi i užasni pa nema nikakva izlaza i fajde ni na toj strani. Jedino mi mogu pomoći marifetluci. Još u svojoj ranoj mladosti studirao sam na visokoj školi marifetluka i apsolvirao sa dobrim uspjehom. Po cijeli dan idem po carskim ministarstvima i lažno se predstavljam kao ugledan putnik iz Jugoslavije koji bi želio obići njihovu divnu zemlju i doći u dodir sa njihovim divnim narodima. Jednog dana to mi polazi za rukom. U bilateralnim razgovorima između mene i vlade njegovog carskog veličanstva sklopljen je i potpisan sporazum od obostranog interesa i značaja. Vlada njegovog carskog veličanstva obavezuje se sa svoje strane da svom uglednom i visoko uvaženom gostu iz Jugoslavije ( to jest meni) plati putne troškove avionom prve klase za putovanje po zemlji Persiji, hranu tj. tri obroka dnevno i smještaj u najboljim hotelima u gradovima koje budem posjećivao, te također automobil sa šoferom i po jednog svog činovnika u svako mjestu koje budem posjetio“.
Barem su priče predivne i čine da na trenutak pomislimo da smo u Teheranu, Isfahanu, Shirazu, kao što je i obećao ovaj „ugledni izaslanik“ nekadašnje države vladi Irana.
Intelektualno.com
