Zločini protiv Kačin kršćana u Mijanmaru Zločini protiv Kačin kršćana u Mijanmaru
Dok je svijet gledao, ali nije uspio da spriječi genocid nad mijanmarskim Rohinja muslimanima, novi zločini protiv čovječnosti počinjeni su i nastavljaju se činiti... Zločini protiv Kačin kršćana u Mijanmaru

Dok je svijet gledao, ali nije uspio da spriječi genocid nad mijanmarskim Rohinja muslimanima, novi zločini protiv čovječnosti počinjeni su i nastavljaju se činiti u drugim krajevima ove zemlje, daleko od međunarodne pažnje. Mijanmarski generali su naredili snažnije napade protiv pretežno kršćanskih Kačina, kao i budističke Šan etničke grupe, na sjeveru zemlje, sa pogubnim posljedicama.

Povijesno posmatrano,  preci Kačin naroda migrirali su na jug sa Tibetanske visoravni, dosegavši ono što je sada Mijanmar vjerovatno  između 1500. i 1400. godine prije nove ere. Prvobitno su imali animistički sistem vjerovanja, koji je također sadržavao obožavanje predaka. Međutim, već 1860-ih, britanski i američki kršćanski misionari počeli su raditi u predjelima Kačina na sjeveru Mijanmara i Indiji. Danas se ogromna većina Kačina u Mijanmaru izjašnjavaju kao kršćani, iako su elementi pretkršćanskih vjerovanja i dalje zastupljeni. Prihvatanje kršćanstva ovu etničku grupu doveo je u sukob sa većinski budističkim stanovništvom.

Kad su britanski kolonizatori pregovarali o neovisnosti Burme sredinom 20. stoljeća, Kačin nije imao predstavnika za stolom. Kad je Burma 1948. godine postigla svoju nezavisnost, narod Kačina je dobio svoju autonomnu oblasti, zajedno sa garancijama da se centralna vlada neće miješati u brojna pitanja. Otkriće prirodnih resursa, uključujući tropsko drvo, zlato i žad promijenilo je to stanje.

Centralna vlast odlučila je da prekrši obećano i da se kroz upotrebu sile uključi u unutrašnja pitanja Kačin oblasti, za koja nije imala ovlasti. Slijedeć korak bio je lišavanje regije razvojnih fondova, pa se su prihodi stizali jedino od prodaje neobrađenih prirodnih resursa. Takav razvoj situacije i slučajevi nasilja nad pripadnicima Kačin naroda doveli su 1960. godine do formiranja Vojske za kačinsku nezavisnost (KIA), koja započinje gerilski rat protiv vlade. Burmanski su zvaničnici tvrdili da kačinski pobunjenici finansiraju uzgojem i prodajom ilegalnog opijuma. Rapirivana je i vjerska netrpeljivost.

Otvoreni sukob vlade i Kačin kršćana prvobitno je formalno okončan prekidom vatre iz 1994. godine. Posljednjih godina borbe su se ponovo intenzivirale, iako je organizovano nekoliko rundi pregovora. Aktivisti za ljudska prava zabilježili su svjedočenja o strašnim zlostavljanjima Kačin ljudi od strane mijanmarske policije, a kasnije i mjanmarske vojske. Pljačke, silovanja i egzekucije svrstani su među optužbe koje su podignute protiv vojne oligarhije. Kao rezultat nasilja i zlostavljanja, velika dio populacije etničkih Kačina i dalje živi u izbjegličkim kampovima u obližnjim zemljama.

Kad je „nobelovka“ Aung San Suu Kyi došla na vlast 2016. godine, nadala se da će ona zaustaviti borbe. No, kao i sa krizom Rohinja na jugu, situacija se pogoršala. Aung San Suu Kyi pozvala je pobunjeničke oružane grupe da potpišu Nacionalni sporazum o prekidu vatre, koji je raskinut između kvazi-civilne vlade Mijanmara i osam pobunjeničkih grupa u oktobru 2015.  godine, ali KIA  nije voljna da položi oružje dok vojska napada sela Kačin naroda.

To je dodatno izazvalo vojsku da čini zločine nad civilima. Samo u aprilu 2018. godine 6.800 seljana je ostalo bez svojih domova zbog konstantnih napada na njihova sela. Taj broj dodajemo na  130.000 Kačina koji su raseljeni od strane vlade protekle decenije. Drugi su prisiljeni živjeti u džungli ili u konfliktnim zonama. U međuvremenu, agencije za dostavljanje humanitarne pomoći kažu da vlada blokira opskrbu hranom i ostalim vitalnim namirnicama civilima zarobljenim u šumi. Blokiranje agencija za pomoć krši međunarodno humanitarno pravo. Osim napada na stanovništvo vlada je vršila i nastavlja da vrši napade na kršćanske vjerske objekte, te je od 2011. godine uništeno više od 66 crkava.

Za Intelektualno.com piše: Faris Marukić

Facebook komentar

Intelektualno