Da Srebrenice ima svjedoče i učenici iz ovog grada koji su u medresama u Bosni i Hercegovini ostavili traga, vodeći borbu znanjem.
Ove godine je njih sedam zlatnih iz Srebrenice maturiralo u medresama, a za Radio BIR su govorili dvoje od njih, Fetah Ramić i Hajrunisa Džananović.
Fetah je ove godine završio Gazi Husrev-begovu medresu u Sarajevu. Živi u selu Luka, koje je od Srebrenice udaljeno 50 km.
– To je najudaljenije selo, u kojem je 80 stanovnika, a prije rata je bilo oko 1.500. Postojala je škola, dom kulture, dom zdravlja, bio je aktivan džemat. Osnovnu školu sam završio u Sarajevu, ali sam kao dijete svako ljeto ali i dolazio u Srebrenicu, u Luku, s nenom. Ubirali smo razne plodove, prodavali ih i to je bio moj način zarađivanja džeparca. Kada sam upisao Medresu, nena se razboljela pa sam ja sam odlazio u Srebrenicu. S obzirom da sam imao lijepa sjećanja na selo, da sam se tu lijepo osjećao, odlučio sam se preseliti i već četiri godine živim sam u porodičnoj kući u selu. U Luci osjećam duševni mir – ispričao je.
Fetah je kazao kako je sretan, jer smatra da svojom borbom vraća dug, da ispunjava amanet koji su ostavili šehidi domovine.
-Jedini način da se izborimo jeste znanje i jeste da ne odlazimo iz Srebrenice i da Bosnu branimo s Drine na taj način. Mi smo čuvari granice, čuvari znanja i čuvari islama. Ja sam još kao dijete maštao da će u Luci nekada ponovo biti džemat, da će se klanjati namazi i moja odluka je bila da krenem tim putem i dam svoj doprinos. Sjećam se kada sam bio prvi razred Medrese, dobili smo zadatak da na papiru napišemo svoje želje, šta je to što želimo do četvrtog razreda. Napisao sam da želim da se preselim u Srebrenicu i da klanjam džume u Luci i taj san mi se i ostvario. Velika je sreća, velika čast ali isto tako i velika odgovornost – kazao je Fetah te je pozvao sve da dođu u Srebrenicu i da se osvjedoče u život koji teče i u ljepšu stranu Srebrenice.
Hajrunisa je ove godine završila Behram-begovu medresu u Tuzli i živi u Srebrenici s porodicom.
– Moj otac je iz Tokoljaka, sela koje je 30 km udaljeno od Srebrenice. Bio je jedan od prvih povratnika u Srebrenicu, 2002. godine se vratio te je odlučio pokrenuti i svoj posao, u čemu je i uspio. Otac je podnosio veliku žrtvu jer smo mama, brat i ja živjeli u Tinji kod Srebrenika, a 2011. smo se porodično preselili u Srebrenicu. Ponosna sam na babu, prije svega bila je potrebna velika hrabrost da se odvoji od svoje porodice, a zatim i da se vrati u mjesto iz kojeg je protjeran. Na njegovom mjestu bih i ja uradila isto, vratila bih se – naglasila je ona.
Jednim od svojih najvećih uspjeha Hajrunisa smatra to što je upisala Medresu i stavila hidžab, a navodi i da svoj put nastavlja u Mostaru na Fakultetu informacijskih tehnologija.
– Moj naredni cilj jeste da završim fakultet. Nakon što završim fakultet, ako Bog da, planiram da se vratim u Srebrenicu. Želim da život provedem u svom gradu i da pomažem svom narodu – istakla je ona.
Poručila je na kraju da je Srebrenica grad koji ima dušu.
– Srebrenica je predivna, sama šetnja Srebrenicom u vama budi posebna osjećanja zbog toga bih poručila svima da dođu u Srebrenicu i sami primijete sve to – kazala je Hajrunisa.
