Razgovarao: Amir Nesimović
Željko Vukša-Fejzić rođen je 2.12.1995. godine u Sarajevu, gdje svoje osnovno i srednješkolsko obrazovanje stiče u Katoličkom školskom centru Sv. Josip Sarajevo, a po vokaciji je pravnik. Također uz navedeno je alumnist Robert Schuman instituta u Budimpešti kao i član Instituta za napredno liderstvo u politici Međunarodnog republikanskog instituta.
Tijekom visokoškolskog obrazovanja imao je priliku obnašati dužnosti dopredsjednika Europske udruge studenata prava Sarajevo i Generalnog tajnika iste udruge na državnom nivou. Kasniji angažman pronalazi u strukturama Vijeća mladih gdje postaje prvi predsjednik krovne omladinske organizacije u Općini Centar Sarajevo, a kasnije i Predsjedavajući Skupštine Vijeća mladih Kantona Sarajevo, te Delegat u Skupštini Vijeća mladih Federacije Bosne i Hercegovine gdje ostaje do 2021. godine. Imao je tu čast biti jedini predstavnik Bosne i Hercegovine na simpozijumu o političkoj participaciji mladih Vijeća Europe i Europske komisije u Strasbourgu 2019. godine.
Politički angažman započinje svojim punoljetstvom 2014. godine učlanjenjem u Stranku demokratske akcije, gdje većinom djeluje aktivistički do izbora za člana Izvršnog odbora općinske organizacije Asocijacije mladih SDA Novo Sarajevo, potom Kantona Sarajevo, a nakon čega 22.05.2020. godine dobiva povjerenje kolega i samog Predsjedništva SDA te postaje članom Povjereništva AM SDA BiH u mandatu Predsjednika Harisa Šabanovića.
Sa Željkom smo razgovarali o položaju Hrvata u Bosni i Hercegovini te aktuelnom izbornom zakonu.
Intelektualno: Obzirom na strukture svih nivoa vlasti, da li su danas ugroženi Hrvati u Bosni i Hercegovini ?
Vukša – Fejzić: Odmah u početku moram napraviti diferencijaciju i reći sljedeće-Hrvati kao narod jesu ugroženi u Bosni i Hercegovini, dok izabrani i imenovani zvaničnici hrvatske nacionalnosti to definitivno nisu.
Dozvolite mi da pojasnim, složenost aktualne političke situacije i kontinuirane blokade značajnih procesa, a posebno jer se iste asociraju uglavnom sa hrvatskim narodom na nivou Federacije Bosne i Hercegovine u svojoj suštini ugrožavaju položaj Hrvata kako u eventualnom izbornom kapacitetu tako i u susjedskim odnosima sa drugim narodima i narodnostima. Prvenstveno kroz polarizaciju emocija prema mom narodu, mahom zbog njegovog korištenja kao svojevrsnog “štita” za neke druge obračune i interese, a sekundarno zbog činjenice da hrvatski narod kao europski narod i mentalitetom i državljanstvom olakšano nalazi utočište od takvih pojava izvan Zapadnog Balkana.
Što se tiče položaja zvaničnika hrvatske nacionalnosti, ukoliko uzmete podatak da isti na nivou Vijeća ministara konzumiraju položaj i plaće tri ministra, 17 direktora ili pak apsolutnu većinu naspram drugih naroda koja se ogleda u 105 rukovodećih položaja HDZa na nivou Federacije BiH teško da se mogu smatrati ugroženim, posebno ukoliko još u sve to uračunamo garantirane položaje na drugim novima vlasti kao što je primjera radi u Tuzlanskom kantonu HDZ konzumirao ministarsku poziciju bez ikakvog izbornog kapaciteta.
Intelektualno: Kako gledate na to da ni na posljednjem sastanku lidera nije došlo do dogovora vezanih za izborni zakon? Da li je to dobro za Hrvate?
Vukša – Fejzić: Naravno da nedostatak dogovora nije dobar za Hrvate, jednako kao što nije dobar niti za jednog državljanina Bosne i Hercegovine. Posebno zabrinjavajućim smatram oštru retoriku predsjednika političkih subjekata sa hrvatskim predznakom, a koji dolaze iz mahom jednonacionalnih sredina, i nedostatak promišljanja kako će se ista reflektirati na nas koji živimo u sredinama gdje smo malobrojni, da plastificiram ukoliko ne postoji empatija za nas koji ne pripadamo tim subjektima ako ništa treba promišljati o vlastitom članstvu na tom području među kojim ima istinskih patriota naše domovine.
Ono što me također zabrinjava jeste olako pristajanje na ukidanje prava glasa pripadnika hrvatskog naroda u sredinama poput Kantona Sarajevo od strane političkih subjekata koji se nerijetko hvale vlastitom multietničnošću po osnovu koje pribavljaju materijalnu i političku korist, te nedostatak participacije stranaka lijevog političkog spektra. Što se tiče ovih prvih oni nisu moji politički predstavnici i nemaju pravo govoriti u moje ime ,a koristim ovu priliku da ih pozovem da prije podržavanja određenih modela konsultiraju svoje članove drugih nacionalnosti, po pitanju subjekata lijeve političke orijentacije nadam se da će pronaći u svojim redovima mudrost velikana poput dr. Durakovića, dr. Grebe ili pak gospodina Bogičevića ,te odustati od profesionalizacije građanskog koncepta u vidu korištenja istog za pravdanje straha od donošenja odluka.
Intelektualno: Političko rukovodstvo Republike Hrvatske često komentariše situaciju u Bosni i Hercegovini sa posebnim osvrtom na aktuelnu poltičku krizu. Da li su i u kojoj mjeri te poruke konstruisane postupcima i ponašenjm HNS-a i HDZ-a u Bosni i Hercegovini?
Vukša – Fejzić: Ukoliko uzmete u obzir prethodno istaknutu činjenicu da veliki broj pripadnika hrvatskog naroda posjeduje dvojno državljanstvo više je nego opravdano komentiranje aktualne situacije u Bosni i Hercegovini od strane političkog rukovodstva izvršne vlasti u Republici Hrvatskoj, posebno ako tome pridodate i izborni kapacitet koji crpe iz svojih državljana u Bosni i Hercegovini.
Konstruiranost određenih izjava, poput nekih stavova Zorana Milanovića, postupcima i ponašanjem HNS-a i HDZ-a je i više nego očigledna obzirom da u oba slučaja, a kako sam ranije i istakao, ne postoji promišljanje o njihovoj refleksiji na sredine u kojima su Hrvati malobrojni. Mada, iskreno, određene uvrede koje Milanović upućuje državi Bosni i Hercegovini i svim njenim narodima su čak i iznad onoga što je produkt HNS-a i HDZ-a te više reflektiraju njegovu privrženost agresorskom pristupu Milorada Dodika i Ruske Federacije.
Intelektualno: Hrvatske žrtve, kao i sve ostale, zaslužuju da im se oda počast. Obzirom na to, kako gledate na nedavni nastup Dragana Čovića u NSRS-u? Naknadno je i potvrdio da ga nije stid izjava koje je dao.
Vukša – Fejzić: Apsolutno se slažem sa vašom konstatacijom i nadam se da će takav pristup prema svim žrtvama čak i više zaživjeti kao probosanski odgovor destruktivnim politikama. Na navedeni nastup dr. Čovića u NSRS-u sam i ranije dao odgovor, koji manjkom njegove isprike, je danas opravdaniji nego tada. Ne shvatam kako itko može zaželjeti očuvanje sistema i tvorevine koja je na svom teritoriju izbrisala Hrvate.
Ponavljam u 29 općina RS-a nedostaje 116.872 Hrvata u odnosu na 1991. godinu, i to primjera radi: Banja Luka (– 23.922 ili 82,42 %), Derventa (– 19.383 ili 88,29 %), Šamac (– 12.306), Doboj (– 11.419), Brod (– 10.706 ili 76,51 %), Kotor-Varoš (– 9.579), Teslić (– 8.083).
Naravno jednake emocije bih imao i prema svakoj podršci sličnim procesima u FBiH prema kojem god narodu se oni odnosili.
Intelektualno: Šta se krije iza borbe HDZ-a za izmjenu izbornog zakona Bosne i Hercegovine? Stiče se dojam da glas Hrvata u Zenici ne vrijedi kao onog koji glasa u Čapljini ili Posušju.
Vukša – Fejzić: Odgovor na navedeno pitanje je vrlo jednostavan, kriju se dvije stvari- prva je opravdanje za loš standard i odlazak stanovništva, a druga je činjenica da provođenjenm navedenih izmjena se uvaliko olakšava izborna kampanja.
Kada objektivno sagledamo situaciju u jeku nezadovoljstva prema politikama HDZ-a na području kantona sa hrvatskom većinom problematizira se izbor Željka Komšića, koji je napominjem u tom trenutku uživao podršku nekih političkih subjekata iz Repulike Hrvatske a posebno Zorana Milanovića, u državni organ koji apsolutno nema nikakvu direktnu ingerenciju na svakodnevne probleme naroda primjera radi socijalne politike, infrastrukturu ili slično. Naravno u tom procesu vidi se i mogućnost jednostavne eliminacije opozicije kroz smanjivanje broja birača, što se do sada i pokazalo uspješnim.
Nadam se da će u budućnosti opasnost ovakve homogenizacije naroda biti vidljivija, jer pitanje je vremena kada će se umjesto oduzimanja mogućnosti političke participacije Hrvata iz Sarajeva u državnim organima po osnovu legitimiteta prenijeti na Zeničko-dobojski, Srednjobosanski ili neki drugi kanton.
Intelektualno: Koliko su uopšte HDZ-u i Čoviću važni Hrvati koji žive u opštinama gdje HDZ nije na vlasti?
Vukša – Fejzić: Neću reći da nikoga u HDZ-u nije briga o Hrvatima koji su malobrojni u svojim zajednicama, jer ipak u nekim od tih zajednica postoje Hrvatice i Hrvati, čak članovi HDZ-a, koji nastoje politički djelovati za dobrobit naše domovine, ali hoću reći da za većinu rukovodstva navedenog subjekta oni nisu važni jer ne predstavljaju dovoljno atraktivno biračko tijelo. Čak bi se moglo i reći da je to svojevrsna kazna vlastitog članstva što ne ostvaruje značajniji izborni rezultat po principu da više neće ni biti u mogućnosti isti ostvariti, što je najbolje vidljivo upravo u RS-u gdje HDZ ima svog potpredsjednika entiteta.
Ne mogu reći da mi je shvatljivo da u svim ovim godinama u kojim participiraju u vlasti nisu bili u mogućnosti ponuditi model održivog povratka, jer ukoliko ćemo objektivno sagledati stvarnost nedostatak Hrvata u nekim djelovima Bosne i Hercegovine uz tragične posljedice agresije uzrokuje i nedostatak stimulacije njihovog povratka.
Hrvati kao jedan od temelja kako povijesne tako i moderne Bosne i Hercegovine moraju biti konstitutivni na svakom njenom djelu, sve suprotno nije bitka za njihovu dobrobit, ali ni za dobrobit bilo kojeg drugog naroda.
