Piše: Luka Bošković
Zatvorske biblioteke su jedna od mnogih stvari u ovom svijetu koje su mogle nastati tek s ispunjenom promjenom neke paradigme, a u ovom slučaj je to promjena percepcije pravde u društvu. Neke stvari poput enciklopedije su imale tehnološki preduslov u vidu pojave i razvoja štampe, ali za nastanak i razvoj zatvorskih biblioteka je bila nužna promjena opšteg doživljaja pravosudnog sistema i njegove svrhe u društvu, a ta promjena se desila Francuskom revolucijom koja je također potaknula i nastanak javnih, gradskih i nacionalnih biblioteka dostupnih svim slojevima stanovništva.
Prije nego što su države postale republike, one su bile monarhije sa vladarom čije Božije odobrenje za autokratsku vlast se potvrđivao pomoću crkve i sveštenštva. Ovo je, naravno, pojednostavljeno viđenje razvoja država. I dalje postoje monarhije, ali su one uglavnom ustavne i glavni državni procese se vode preko parlamenata ispunjenih demokratski izabranih ljudi. Prije Francuske revolucije, prosječni stanovnik nije imao nikakve mogućnosti utjecaja na državne poslove. Također, sveštenstvo i crkve su uvijek bile i politička tijela i kroz historiju su se sukobljavale i ideološki i politički sa vladarima, pa se o tom „Božijem odobrenju“ autokratske vlasti može govoriti kao o sistemu vrijednosti nametnutim ljudima da ne propituju volju kraljeva. Jedan aspekt takvog društva je bilo i potvrđivanje vlasti takvog monarha nad stanovništvom, te se o tadašnjim pravosudnim sistemima može govoriti kao o onima koji nisu bazirani na pravdi (osim ako monarh nije uzgajao pravednost kao vrijednost), nego o onima koji su bazirani na dokazivanju božanstvene moći vladara nad stanovništvom u vidu javnih kažnjavanja prestupnika. To je moglo imati i psihološki aspekt zastraživanja potencijalnih prestupnika, ali i trošenja prikupljenog bijesa potlačenog stanovništva nad izloženim žrtvenim jagnjem u vidu prestupnika. Francuska revolucija je svrgnula takvog vladara i uspostavila u ljudski kanon univerzalne vrijednosti jednakosti, bratstva i slobode. Jeste doduše kasnije bilo povrataka monarhija, ali monarh nije više mogao imati uspostavljenu natprirodnu distancu od onih nad kojima vlada. U kasnijim državama diktaturama se povratak svih spomenutih aspekata ranijih društva pojavljuje jer u takvim državama se ili nastojalo ili uspjelo uspostaviti takav sistem društva tzv. starog poretka (ancien régime).
I prije Francuske revolucije se raspravljalo o ukidanju javnog kažnjavanja i pravile su se namjenske zgrade za zatvore, ali tek sa Francuskom revolucijom se kroz sistem uspostavljala ideja ne kažnjavanja prestupnika, nego njihova rehabilitacija i povratak građanskom društvu. Više i više se uvidjelo, a danas se to i pomoću statističkih podataka potvrđuje (siromaštvo u kojem su zatvorenici odrasli, te nezavršeno obrazovanje), da ljudi ne krše zakon toliko zbog svoje prirode, koliko zbog životnih neprilika u kojima su odrasli, te da razviju šablon ponašanja iz kojeg ne mognu sami izaći. Privremeno oduzimanje slobode zatvorenika postaje vid prekidanja takvog šablona, ali čovjek kao biće navike se zna vraćati starim šablonima ponašanja i u tome rehabilitacijski, tj. popravni, aspekt zatvora igra značajnu ulogu. U takvom društvu se rađa i razvija zatvorska biblioteka jer je ona institucija, „prozor u vanjski svijet“, koji zatvorenicima omogućava i da prevaziđu one okolnosti zbog kojih su pribjegli u kriminalne aktivnosti i da sebi omoguće stabilan i građanski život nakon završetka zatvorske kazne. Većina nas je imala moguće okolnosti da bez problema se posvete obrazovanju i da završe različite stepene obrazovanja, ali treba imati na umu da postoje i ljudi koji zbog različitih faktora nisu uspjeli u tome, a bit zatvora je da se ljudi njemu ne vraćaju. Prije se, ali i u nekim zatvorima i danas, to ogledalo u strogoći kažnjavanja zatvorenika i stvaranju njima što goreg iskustva kako motivirani strahom ne bi kršili zakon, ali sa razvijenom idejom o rehabilitaciji zatvorenici prevazilaze razloge koji su ih doveli do kriminalnih aktivnosti, te im se pomoću različitih edukacija omogućuju znanje i vještine pomoću kojih mogu imati stabilan posao.
Danas se o zatvorskim bibliotekama vodi više računa i struka se bavi time kako se njihov rad može pospješiti i učiniti efikasnijim za svrhe rehabilitacije i smanjenju povratka u kriminal, mada u mnogim državama nedostaje društvenih i sistemskih aktivnosti u ostvarivanju što realnije sprovodivosti spomenutih ciljeva. U nekim zatvorima zatvorska biblioteka samo služi da zatvorenici smanjuju svoju kaznu dobrim vladanjem, a u nekim je ona i prostor u kojem se zatvorenici mogu socijalizirati i baviti se grupnim aktivnostima pomoću kojih ostvaruju i grade naviku za ono što u svom prijašnjem životu nisu mogli.
Mi smo društvo u kojem se gradske biblioteke doživljavaju kao mjesta gdje se može nabaviti školska lektira ukoliko njenog primjerka nema u školskoj biblioteci, a to smo i vidjeli iz spiska najposuđenijih knjiga Gradske biblioteke Sarajevo za 2022. godinu na kojem se uglavnom nalaze školske lektire. Drugim riječima, biblioteke su samo sporedna pojava većine naših života, iskorištena samo za realizaciju formalnih obaveza građana, a ne prostor ili institucija koja je nakon Francuske revolucije postala uz škole vodeće sredstvo u smanjenju društvenih nejednakosti, a danas jedno od rijetkih mjesta u kojima ljudi mogu besplatno boraviti i provoditi svoje vrijeme sa svojim hobijima, zadaćama ili sa grupom ljudi okupljenih oko istog polja zanimanja. Drugim riječima, prosječni građanin ne iskorištava blagodati javnih biblioteka, a kamoli da razmišlja o onim bibliotekama koje su namijenjene onima manje sretnim da sreću pronađu.
Do pisanja ovog teksta nisam uspio zbog nastavnih obaveza i zimskih praznika doći do zvaničnih informacija o zatvorskim bibliotekama, ali sam uspio razgovarati sa jednim bivšim zatvorenikom koji je koristio zatvorsku biblioteku tokom svog boravka u njemu. Njemu je drago što je imao tu mogućnost održavanja navike čitanja, ali je i spomenuo kako bi izbor knjiga mogao biti veći. Uglavnom se nalaze starija izdanja knjiga, ali ga to nije spriječilo da razvije svoju naviku čitanja i da je planira održavati tokom svog daljeg života.
Dok sam se bavio ovom temom, susretao sam se predrasudama bosanskohercegovačkog društva o zatvorenicima u vidu učestale rečenice „Šta će njima [zatvorenicima] knjiga? Oni ti ne čitaju“, ali meni je drago što mogu reći da sam uvidio da zatvorenicima knjiga može značiti čak i više nego što ona znači prosječnom građaninu. Mi smo društvo razočarano u vrijednosti bratstva i jedinstva, ali je možda vrijeme da se sjetimo vrijednosti solidarnosti i makar češće razmišljato o onima manje sretnim od nas i kako možemo svoje iskustvo iskoristit da poboljšamo ono opšte, ljudsko.
Literatura:
Lisa Krolak „Books Beyond Bars: The Transformative Potential of Prison Libraries“, UNESCO, 2019
Michael Foucault „Nadzirati i kažnjavati: Nastanak zatvora“, Sremski Karlovci; Novi Sad, Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovića, 1997
Netflix „Inside the World’s Toughest Prisons“, 2016
Vibeke Lehman, Joanne Locke „Guidelines for Library Services to Prisoners: 3rd Edition“, IFLA, 2005
Intelektualno.com
