Toliko je čarobnog o Galapagoskim otocima. Rodno mjesto Teorije evolucije, pacifički otok je poput laboratorija prirodnih znanosti u kojoj možete gledati kako specifikacije i prilagodbe zaživljavaju. A znajući da su sve divlje životinje vjerojatno tamo došle bilo letom, flotacijskim splavovima ili čistom nesrećom, sve je to puno znatiželjnije i apsurdnije. Šta je to na otocima koji čine naučnike znatiželjnim?
Pet od 19 rezidencijalnih vrsta na ostrvu endemske je vrste, što znači da ih prirodno ne mogu naći nigdje drugo na zemlji. Jedan od njih je pingvin, Galapagoski pingvin, koji je jedini pingvin koji postoji sjeverno od ekvatora -bizaran koncept kad razmislite. Također, gmazovi ovdje obiluju, u usporedbi s sisarima, a neke poput morskih iguana mogu se vidjeti ispružene na spokojnoj plaži bez gotovo nikakvog straha od ljudi. Takav endemizam gotovo uvijek postoji na otocima zbog njihove udaljenosti i fizičke povezanosti s drugim kopnenim masama tijekom dužih vremenskih razdoblja. To omogućava visoko specijaliziranim vrstama da se pojave s neobičnim prilagodbama, uključujući patuljke, neletenje i gubitak odbrambenih mehanizama – koji zauzimaju ekološke niše ovisno o veličini i topografiji otoka na kojem se nalaze.
Stvari postaju intenzivnije na mjestima poput Havaja, gdje je preko 90% otočnih vrsta endemsko. Sejšeli imaju najviši nivo endemizma vodozemaca u svijetu, a Madagaskar podržava više od 8.000 endemija, najviši u subsaharskoj Africi. Ova stvorenja kreću se od naučno čudesnih do potpuno slatkih. Uzmimo za primjer gnoj s tri prsta koji se nalazi na otoku Isla Escudo de Veraguas, malom otoku kraj obale Paname. Službeno opisan davne 2001. godine, otkriveno je da se lijen znatno razlikuje od najbliže rodbine na susjednom ostrvu kao rezultat procesa poznatog kao izolirani patuljasti. To se događalo kroz historiju, upravo od dinosaura. Javlja se na otocima na kojima se vrste smanjuju tako da resursi mogu duže trajati, a termoregulacija je lakša.
Općenitije pravilo otoka – koje se naziva i Fosterovo pravilo – uključuje i otočni gigantizam, koji djeluje obrnuto na patuljasti oblik, što najvjerojatnije omogućava određenim vrstama mogućnost prelaska veće udaljenosti radi dobivanja resursa. Divovske kornjače na ostrvima Galapagos i na Sejšelima sjajni su živi primjeri toga danas.
“Otoci” staništa mogu se pojaviti i na kopnu kroz duge vremenske periode – posebno u tropskim prašumama koje su možda razbijene u fragmente, ali zatočenje ostavlja ostrvske vrste podložne prijetnjama stranaca. Trgovina, turizam i promet slučajno su nosili invaziju širom svijeta, najznačajnije u brodskoj balastnoj vodi, a to je uzrokovalo masovno propadanje osjetljive ravnoteže stvorene na otocima kroz stoljeća. Neke vrste koje trenutno postoje na otocima nekada bi se smatrale invazivnim, ali ljudska aktivnost složila je stopu uništavanja – neke vrste ulaze na Havaje oko 2 miliona puta brže od prirodne stope.
Mjesta poput Novog Zelanda, Australije, pa čak i Galapagosa, imaju stroge zakone protiv invazivnih osoba, jer se slika njihove potencijalne štete samo pojačava.
Discovery
Za Intelektualno.com preveo i pripremio: Mirza Malović
