Zašto je naša domovina pored polja, rijeka, planina, dovoljno padavina i drugih prirodnih uslova ovisnik o uvozu hrane ? Zašto je naša domovina pored polja, rijeka, planina, dovoljno padavina i drugih prirodnih uslova ovisnik o uvozu hrane ?
U slučaju doprinosa nacionalnom dohotku, poljoprivreda doprinosi više od 50% u zemljama u razvoju, a obično je manji postotak u razvijenim zemljama. Zašto je... Zašto je naša domovina pored polja, rijeka, planina, dovoljno padavina i drugih prirodnih uslova ovisnik o uvozu hrane ?

U slučaju doprinosa nacionalnom dohotku, poljoprivreda doprinosi više od 50% u zemljama u razvoju, a obično je manji postotak u razvijenim zemljama. Zašto je naša domovina pored polja, rijeka, planina, dovoljno padavina i drugih prirodnih uslova veliki ovisnik o uvozu hrane misterija je koja me zbunjuje od kako sam počeo ozbiljnije da razmišljam o stvarima koje me okružuju. Ipak, vijest da Bosna i Hercegovina uvozi 92% hrane koja se konzumira frapantan je podatak, čak i za bosanskohercegovačke standarde. Katar, zemlja sa oskudnim resursima, tokom trajanja trgovinske blokade njenih susjeda, uvozila je hranu u postocima 90% manje nego naša zemlja. Dakle, Katar bez pašnjaka, rijeka, planina i obilnih padavina, pod sankcijama uspio je proizvesti 10% hrane za svoje potrebe. Nije li momenat da stanemo i razmislimo?!

Vrijeme je da svi kolektivno, uzmemo ovo pitanje kao značajno za naše bolje sutra. Volio bih da se čuda dese i da naša zemlja počne proizvoditi avione, svemirske letjelice i najnaprednije mobilne uređaje. Realnost govori da se to neće desiti, bar ne u skoroj budućnosti. Stoga, treba da krenemo stopama brojnih zemalja koje su svoj razvoj bazirale na poljoprivredi, a prihod usmjerili u razvoj drugih grana privrede.

Jusuf Arifović, čovjek koji je prošao pakao tri logora, a danas je jedan od najznačajnijih poljoprivrednih proizvođača naše zemlje za BiznisInfo govori: „Poljoprivreda u Norveškoj ima veoma značajnu poziciju, a farmer je, nakon kralja, najvažnija osoba u ovoj zemlji. Fasciniralo me kako je jedna zemlja okovana snijegom i ledom uspjela napraviti takve rezultate pa je odmah poslije naftnog i telekomunikacijskog sektora poljoprivreda treća po punjenju budžeta. I uvijek sam se pitao ako su norveški građani mogli izgraditi Norvešku državu i napraviti jednu tako jaku ekonomsku silu, kako to da mi ne možemo izgraditi našu zemlju? Osim toga, pitao sam se trebam li ja dopustiti da me neko cijeli život zove izbjeglicom ili ja nekako to svoje znanje koje sam ponio sa sobom i energiju mogu upotrijebiti i graditi svoju zemlju.“

Da bi uspjeli u razvoju poljoprivrede važno se riješiti nekih mentalitetskih kočnica. Često čujemo omalovažavanje ljudi koji žive i privređuju na selu. Nekima više zadovoljstva donosi veliki broj pratilaca na Instagramu, nego deset tona pšenice u hambaru. Seljak se koristi kao uvredljiv, pežorativan pojam. Mora da su bijeli luk sa Dalekog istoka, govedine iz Južne Amerike, bravetina Australije, vode susjednih zemalja bolje od onoga što nudi naša domovina. Patriotizam ćemo jedino rezervisati za utakmice fudbalske reprezentacije.

Izvještaj Svjetske banke kaže da tri od četiri osobe u zemljama u razvoju žive u ruralnim područjima i zarađuju manje od 2 dolara dnevno. Evropske zemlje se ne suočavaju sa sličnim problemom, ali inovacije u poljoprivredi i dalje su potrebne. To osigurava da se zemlja može više fokusirati na razvoj drugih privrednih grana.

Pošto nisam ekonomski stručnjak, već čovjek koji opaža probleme oko sebe i želi pokrenuti širu raspravu, te potaći one koji jesu eksperti da o ovom problemu glasnije progovore ovaj tekst završavam malim isječkom iz El Mes’udijevog djela „Zlatna polja“ gdje citira halifu El Mu’tesima (umro 841. godine): „Poljoprivreda ili zemljoradnja ima mnogo prednosti. Njom se kultivira zemlja i uzdižu ljudi. Njome se povećano ubiru porezi i raste bogatstvo. Kroz zemljoradnju prehranjujemo domaće životinje, snižavamo cijene, povećavamo ličnu dobit i širimo ekonomiju.“

Za Intelektualno.com piše: Faris Marukić

Facebook komentar

Intelektualno