Sarajevska Vijećnica najreprezentativnije je zdanje iz austro-ugarskog doba. Ova građevina u pseudomaorskom stilu namjenski je podignuta za sjedište sarajevske Gradske uprave. Gradskom poglavarstvu na korištenje je predana 20. aprila 1896. godine. U metropolama zapadnih zemalja, Vijećnica je bila poznata i kao simbol svojevrsne bosanskohercegovačke autonomije u okviru moćnog austro-ugarskog carstva. U Vijećnici je, uoči samog atentata 28. juna 1914. godine, boravio i austro-ugarski prijestolonasljednik Franz Ferdinand.
U vrijeme bivše Jugoslavije 1949. godine, Vijećnica je ustupljena na korištenje Narodnoj i sveučilišnoj biblioteci BiH. Mnoge generacije studenata upravo su u ovoj zgradi stjecale svoja znanja.
Dogodilo se to u noći između 25. i 26. augusta 1992. godine. Vijećnica je bila meta artiljerije sljedbenika Radovana Karadžića i Slobodana Miloševića, odnosno, Vojske Republike Srpske (VRS) i bivše Jugoslavenske narodne armije (JNA). Pogođena mnoštvom projektila, spaljena je i razrušena. Malo je knjiga spašeno iz plamena. Uništeno je više od 80 posto knjižnog fonda i dokumenata koji su svjedočili o historiji BiH. Oko tri miliona knjiga i tri stotine unikatnih rukopisa neprocjenjive vrijednosti zauvijek je izgubljeno. Vijećnica je tako ponovno postala simbol, ovoga puta simbol nove dimenzije agresije na BiH, simbol urbicida.
Prema mišljenju stručnjaka iz Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH, obnovu Vijećnice čekalo se tako dugo i zbog složenog graditeljskog zahvata. Komisija je Vijećnicu proglasila nacionalnim spomenikom, čime je određena i njezina buduća namjena.
Intelektualno.com
