LIKURGOVA VELIKA RHETRA (POLITIČKE REFORME)
Procjene o vremenu kada su izvršene reforme lakedemonskoga kralja Likurga idu u dva pravca:
-Prva teorija navodi da je reforma izvršena u periodu cca. 820-810 god. pr. n. e.
-Druga govori o sredini osmog stoljeća pr. n. e.
Naziv Velika Rhetra znači velika proklamacija. Vjerovalo se da se radi o proglasu bogova, s namjerom ograničenja kraljevske vlasti. O Likurgovom životu nema skoro ništa što nije sporno – od njegovog rođenja, putovanja, smrti te njegove državne i zakonodavne djelatnosti, a najmanje podataka ima iz vremenu u kojemu je živio. Postoje nedoumice da li jeproklamacija jedan akt ili se on pak sastoji od dva različita dijela naknadno spojena u jedan. Glavno usmjerenje akta jačanje je položaja kraljeva i plemenskih starješina.
Da bi se razumjele Likurgove mjere mora se razmotriti stanje u Lakedemonskoj državi prije nego je Likurg stupio na vlast. Sukob dvije kraljevske loze doveo je do toga da oni podmićivanjem naroda pokušavaju stići što više popularnosti. Obećavali su sve više prava, a u realnosti dešavao se suprotan proces. U Sparti sva vlast nad imovinom došla je u ruke nekoliko bogataških porodica. Bogataši su tiranizirali siromahe što je dovelo do revolta. Grad je postao ranjiv na moguće napade okolnih polisa koji bi iskoristili ovakvo stanje u Sparti. Likurg se odlučio na putovanja da bi upoznao način života i propise koji važe u tim područjima. Prva stanica mu je bila Kreta. Tamo je imao namjeru upoznati se s ustavnim uređenjem, te najuglednijim ljudima, a pozavidjevši im na zakonima odluči prenijeti ih u Spartu. S Krete odlazi u maloazijske jonske gradove gdje se upoznaje s rasipničkim, ležernim načinom života.
Nakon povratka kući nastajao je pridobiti uglednije građane na svoju stranu, te donosi niz promjena. Prva, ali vjerovatno i najvažnija novina jeste uvođenje Vijeća staraca (Gerusia). Njena glavna uloga trebala je biti stvaranje protuteže vladavini kraljeva, s kojima bi imala jednako pravo glasa pri odlučivanju o najvažnijim pitanjima. Državi je trebalo osigurati sigurnost i umjerenost. Gerusia je brojala trideset članova uključujući i dva kralja.
Obaveze Gerusije su bile sljedeće:
1. Obaveza sazivanja Eklesije (skupštine) između Babike (Babyka) i Knakija (Knakion). Pretpostavlja se da se radi o pritokama rijeke Eurote.
2. Da predlaže propise, ali da nasstoji da se drži podalje od odlučivanja. To znači da predlaganje odluka pripada članovima Gerusije, a na narodu je hoće li predloženo uvažiti.
3. Demos (narod) je imao nadležnost da donosi konačnu odluku.
4. U slučaju da dođe do “iskrivljenog mišljenja ili protegnutog razmišljanja” o predloženom na Gerusiji i kraljevima je da na sebe preuzmu odlučivanje.(tj. da raspuste Eklesiju)
Geronti su bili ljudi s preko 60 godina života, a njihov izbor vršen je aklamacijom u Eklesiji. Oni su ovu funkciju mogli da zadrže do kraja života. Iako je smatrana nekom vrstom Senata ona je u suštini bila samo predlagač odluka. Bila je jedina s tim pravom, tako da je bila u prilici da kontroliše ono sto će doći na odlučivanje, tj. bila je kreator politike. Prema Shilleru Gerusija je konstituirana na ovaj način da se izbjegne, s jedne strane tiranija kraljeva, ali i neka vrsta anarhične demokracije. Nadležnost br. 4 postoji s ciljem da se spriječi izmjena prijedloga u procesu usvajanja.
Postoji još nešto što je dodavalo na važnost Gerusije, a to je njena uloga najvišeg suda. Ona je odlučivala u slučajevima za koje se može izreći smrtna kazna, protjerivanja iz zemlje ili oduzimanje prava građanstva. Svi muški Spartijati homoioi (jednaki) su bili ovlašteni da prisustvuju „zasjedanju“ Eklesije (skupštine). Skupština se u vrijeme praznika u čast Boga Apolona nazivala Apella. Osnovna uloga Eklesije izbor je geronata i efora s jedne strane, s druge ima nadležnost da usvaja prijedloge Gerusije. Plutarh je o ovome vrlo jasan:
“Kada bi se mnoštvo tako jednom sabralo, nikome drugome nije bilo dopušteno da izrekne mišljenje osim članovima vijeća staraca i kraljevima o čijem je iznesenom mišljenju narod bio ovlašten donijeti odluku.“
Dakle, rasprave o prijedlogu (krinein) u Eklesiji nisu bile dozvoljene. O ovom pitanju postoji još jedna teorija. Ona navodi da Eklesija jeste imala pravo da mijenja prijedlog tako da predloži izmjene Gerusiji koja bi se povukla na odlučivanje, te tamo formulisala novi prijedlog. Kraljevska vlast dvaju kraljevskih loza Agijada i Euripontida (koji su i prije reforme bili stariji ljudi) su donošenjem Velike rhetre svedeni na članove Gerusije, s jednakim pravima kao i drugi članovi. Njihova uloga ostala je jako važna u okvirima vojske, posebno u slučaju sukoba. Postoje i teorije da je spartanski kralj imao ustavnu nadležnost da proglasi ratno stanje.
Ovakav sistem je imao svoje mane. Postojala je mogućnost da Gerusija zloupotrebi svoju moć. Sistem je djelovao protiv zloupotrebe vlasti od strane kraljeva. Geusija je kraljeve ili narod mogla u potpunosti isključiti iz sistema donošenja odluka bez da snosi ikakve posljedice. Zbog toga je na scenu stupaju efori.
Efori se ne spominju u Velikoj rhetri. Postoji mogućnost da nisu ni postojali u vrijeme njenog donošenja. Oni su u 5. st. pr. n. e. bili najvažniji javni službenici. Bili zaduženi za donošenje svakodnevnih odluka.
Nadležnosti efora:
1. Implementacija odluka Eklesije kojom su predsjedali
2. Bili su zaduženi za privatne tužbe koje su presuđivali odvojeno, a u kombinaciji sa Gerusijom u slučaju suđenja kralju
3. Bili su nadređeni svim drugim javnim službenicima,s mogućnošću osude na smrt, suspenzije ili zatvaranja
4. Nadzor agoge tj. sistema treninga vojske koji je bio od esencijalne važnosti za Lakedemonsku državu
EKONOMSKE I SOCIJALNE REFORME
Druga i najsmionija Likurgova politička mjera bila je preraspodjela zemlje. Zemlja se nalazila u rukama malobrojnih što je izazivalo zavist, obijest i raskoš. Zemlju je iznova podijelio na jednake čestice (kleros). S druge strane upravo se završio Drugi Mesenski rat u kome su Lakedemonci stekli prevlast nad Mesenijom. Zemlja je podijeljena na 30 000 čestica, dok je ona oko grada Sparte podijeljena na 9 000. Takav komad zemlje mogao je da donese prinos od sedamdeset vagona (mjera od 74 litra) ječma za muškarca i dvanaest za njegovu ženu. Zemlju su sada obrađivali heloti (državni robovi) koji su proizvode davali svom nominalnom gospodaru. Ova reforma je povezana sa syssitiom (propis zajedničkog objedovanja), jer onaj ko ne bi bio u stanju da sa svog klera dobije dovoljno da doprinese zajedničkom objedu gubio bi građansko pravo.Ukinuti su i drugi oblici nejednakosti, prvenstveno kada se radi o pokretnoj imovini. Izvan zakona stavio je sav zlatni i srebreni novac i zamijenio ga željeznim, a ni željezni, čak i pri velikim količinama, nema veliku vrijednost. Ovo je prouzrokovalo niz posljedica. Bogataši nisu imali nikakav način da pokažu svoje bogatstvo. Roba iz Lakonije se nije mogla kupiti niti prodati, jer niko nije priznavao željezni novac (čak je i ismijavan). Sljedeća posljedice jeste nestanak nekih zanimanja kao što su zlatari i sl. Stanje je bilo takvo da niti jedan strani brod nije pristajao u lakedemonski luke.
Syssitia je zajedničko objedovanje na javnom mjestu s unaprijed propisanim jelom. Nije bilo dozvoljeno da se jedu delikatesi, niti da kuhar za nekoga priprema hranu. Ako bi neko jeo kod kuće, a bilo je zapaženo da na zajedničkom objedu ne jede i ne pije, smatran je za slabića i bio je podvrgnut ruglu.
Agoge- državni sistem vojne naobrazbe se smatra dijelom reforme. Cilj je bio da se kod vojnika razviju vrijednosti kao: patriotizam, poslušnost, odanost, drugarstvo, pripadnost zajednici itd. Od šeste do dvadesete godine dijete prolazi kroz strogu i tešku obuku. Kada napuni dvadeset ulazi u svoju syssitiu koja je sačinjena od petnaest članova.
Da li su dio novih zakona propisi o novorođenom djetetu, odnosno o procjeni njegovog zdravlja ili su oni dio tradicije nije poznato, ali su jako bitni za život u Sparti. U slučaju da dijete ima neki tjelesni defekt ono nije prihvaćano kao član društva. Sad se postavlja pitanje ko je bio nadležan da procijeni tjelesno stanje djeteta. Autori najčešće smatraju da su tu procjenu vršili članovi Gerusije iz očevog plemena. Najčešća oboljenja djece tog perioda su oštećenje kukova i deformitet nogu. Takvo dijete nazvano je terata I smatrano je lošim predskazanjem, zajedno sa lošim prinosom žetve i smrtnošću životinja. Djeca su smatrana ukletim i bilo je obavezno da se uklone iz društva. Sklanjali su ih na sveto mjesto na planini gdje bi bila ostavljena da umru ili da se neko smiluje nad njihovom sudbinom. Djetetu je prije odbacivanja provjeravana snaga glasa, što je bilo predznak snage u budućnosti.
Za Intelektualno.com piše: Faris Marukić
