Pored vatre i plavog plamena
Mirno sjedim kao od kamena
Sklonili su moju zastavu
Ali ne dam je sa svog ramena
Danas gledam neka lica nova
Potpisi i vlast bez naših snova
Takvi ne nose stijeg domovini
Kao mi pokisli iz hladnog rova
Bili smo spremni od prvog dana
Braniti Bosnu, narod i vremena davna
Sad su dostojanstvu presudili
Svaka rana je opet slana
Pokloniću se u petak zadnji put Bogu
Ni ja više od bijesa i suza ne mogu
I moja braća su onog ljeta
Ponosno pala sa nogu
Autor: Nurija Delić
Facebook komentar
