Rudarska proizvodnja u Bosni svoju najveću profinjenost dostiže sredinom XV stoljeća. Domaći gradovi u Bosni upravo su se i razvili u korelaciji sa razvojem rudarstva, jer je ono predstavljalo najpotentniju privrednu snagu. Osmanlije su eksploataciju rudnih bogatstava nastavili sa zatečenom radnom snagom i dostignutim stepenom tehnološkog razvoja. Neki podaci govore da su Osmanlije i u Bosni zatekli pisane zakonske propise. Tako se u Kanunu rudnika Fojnica iz 1489. spominje neki raniji Kraljev zakon, a u Kanunu rudnika Srebrenice iz 1488. navodi se Zakon vojvode Kovačevića. Za vrijeme Bajazita II posvećena je značajna pažnja privrednom razvoju, sa posebnim osvrtom na rudarstvo na Bosnu. Donosi se i nekoliko zakona za bosanske rudnike Srebrenicu, Sase i Crnču 1488., te za Kreševo, Fojnicu, Deževicu i Dusinu 1489. godine. Rudarstvo u Fojnici u periodu 1528-1540. u znatnom je porastu.
Rudnici su u velikoj mjeri zadržali oblik upravljanja zatečen pri osmanskom osvajanju. Osmanski zakoni spominju gradskog kneza i sabor, ali donose novinu u vidu gradskog emina, predstavnika centralne vlasti. Emin je uz sebe imao još i pisara, a po potrebi i druge službenike. Stanovništvo koje se bavilo rudarstvom bilo je podijeljeno u dvoje osnovne grupe: pravi rudari, koji su se bavili iskopavanjem ruda i stanovnici okolnih naselja na carskom hasu koji obavljaju pomoćne poslove vezane za rudnike. Položaj pravih rudara je bio nešto povoljniji, jer su bili oslobođeni određenih poreza. Te poreske olakšice ukinute su do 1489. godine, sa izuzetkom Kreševa. Treba spomenuti da su rudari kršćani bili opterećeni i plaćanjem harača. Rani osmanski period rasvjetljuje nam i dalje poneku informaciju o rudnicima koji se nisu pojavljivali u srednjovjekovnim bosanskim ili dubrovačkim izvorima, kao što je Čajniče.
Kada je u pitanju gradsko stanovništvo u rudarskim mjestima vidi se tendencija opadanja broja stanovnika. Najeklatantniji primjer predstavlja Fojnica koja iz pozicije najveće urbane cjeline u uvodnim godinama osmanske vlasti u Bosni bilježi tendenciju kontinuiranog smanjenja broja stanovnika. Fojnica 1468. godine ima 329 kuća poreskih obveznika, dok do 1604. godine njihov broj opada na 146 domaćinstava. U Olovu broj stanovnika inicijalno raste, ali nakon 1604. godine vidimo tendenciju opadanja.
Za Intelektualno.com priredio: Faris Marukić
