• Impresum
  • O nama
  • Početna
  • Aktuelno
    • BiH
    • Sandžak
    • Region
    • Svijet
    • Događaji
    • Vijesti
    • Ekonomija
    • Intervju
  • Magazin
    • Zanimljivosti
    • Pozitivne priče
    • Obrazovanje
    • Duhovnost
    • Putovanja
    • Liderstvo
    • Menadžment
    • Sport
  • Historija
    • Bošnjački intelektualci kroz historiju
    • Historije Bosne i Bošnjaka
    • Historijski događaji
    • Svjetska historija
  • Dijaspora
  • Kultura i tradicija
    • Književnost
    • Etnologija
    • Umjetnost
  • Mišljenje
  • Kontakt
Nema rezultata
Svi rezultati
Početna BiH

Za šta smo se borili ?

Intelektualno Intelektualno
02/08/2019
in BiH, Mišljenje
0
Za šta smo se borili ?
0
Dijeljenja
201
Pregleda
Podijeli na FacebookuPodijeli na Twitteru

Tek što smo bili zauzeli jedan red kuća pokraj Pionirske doline prema Poljinama, pojavi se kamion s nekoliko momaka koji su tovarili redom što im je pod ruke dolazilo u osvojenim kućama. Dolazili su i drugi poslije. Danima izvlačili preostale knjige, deke, sitnice, utičnice…

Bio je to prvi put kada sam se tih godina zapitao o svrsi, o karakteru i smislu svog dobrovoljnog sudjelovanja u ratu. Još je jedna stvar, od onoga što sam svojim očima gledao tih dana, u meni izazivala bijes. Nekim sam razlogom, ne sjećam se posve kojim, svratio u julu 1992. godine u zgradu današnjeg Kantona Sarajevo i u podrumu zatekao pres ili već kakvu službu sastavljenu od vojno sposobnih muškaraca – neki od njih, ko od brda odvaljeni, tipkali su po pisaćim mašinama. Izvukao sam školsku ručnu bombu pa priprijetio da ću nas sve dići u zrak hineći da mi je život dojadio. Bacali su se po podu, psovali, derali, molili…

Slični tekstovi

Bh. diplomatija kao turistička agencija. I deponija!

Bh. diplomatija kao turistička agencija. I deponija!

24/01/2023
Putin odbio govoriti o posljedicama ako zapad ne pristane na njegove zahtjeve

IFIMES upozorava: Putinovci će institucionalno ovladati Bosnom i Hercegovinom

20/01/2023

Poslije sam shvatio – i halalio – da je tako moralo biti, da nijedan rat ne može proći bez pljački, izdaje, podrumaša, pobjegulja, skrivača od regrutacije, ratnih manekena, babinih sinova, zelenaša, ratnih profitera, zločinaca, lažnih boraca, izmišljenih heroja, umišljenih komandanata, prijetvorne vlasti. Dio su rata, baš kao miris krvi i baruta. Nerazdvojivi od njega k’o kabur od ćefina.

Kad su isplivali podrumaši, a iz bijela svijeta došli babini sinovi, kad su borci završavali kako već jesu, pitali su me bezbroj puta za šta sam se borio, prigovarali, korili me oni koji su znali da sam mogao i imao gdje otići čim je zapucalo.

Osluškujući zvuk ispaljenja iz tenkovske cijevi, pa fijuk – znak da nas prelijeće smrt – učio sam na najgori način šta je egoizam: sretan što me je mimoišlo, gledao sam je kako pada i ruši grad, kako se zabija u zgradu u kojoj su mi živjeli roditelji.

Za šta sam se borio?

Ni tog jutra, dok su me nosili niz Kromolj, ni u trenucima dok me je Abdulah Nakaš vraćao iz mrtvih u bolnici koja danas po njemu nosi ime, ni dok smo pod granatama kopali prijatelje, ni dok mi se pod nogama rasipao mozak nepoznatog suborca ogusuljenog jutarnjom augustovskom rosom, ni kad se god nađem s rajom iz rata i uhvatim sebe da o ratu pričamo, pe-te-es-peovskih živih sjećanja k’o da je jučer bilo, ni danas, kad sam se na dvadeset godina zadužio u banci da otplaćujem stan na tom istom Kromolju, pedeset metara od mjesta na kojem sam ranjen, ne mislim da je to pitanje na pravoj adresi.

Nisam se borio da budem heroj, ni za ovih 267 KM invalidnine nisam se borio, ni za privatizaciju Famosa, Žice ili Energoinvesta, ni za certifikate, ni da me tapšu po ramenu. Nemam na autu invalidsku naljepnicu, ne vadim iskaznicu da preskočim penzionere u redu na šalteru. Deset godina, barem, nisam bio izvadio zdravstvenu knjižicu. Nisam bi na vlasti, niko meni blizak nikada nije bio ni u kakvoj vlasti.

Za šta sam se borio?

Da Zetra ne bude Manjača. Da Holiday Inn ne postane Vilina vlas. Da oca i majku ne tražim po Tomašicama. Da se Sarajevo ne zove Srebrenica. Da ne vučem za rukav Amora Mašovića.

U dvije sam stvari siguran u životu, za ostalo ne znam: kad bih se mogao vratiti u 1992. godinu učinio bih isto – možda bih malo manje srljao i češće ašov od puške koristio, ali bih, nemam u to sumnje, opet izbliza slušao zvuk ispaljenja tenkovskih granata; kad bi se opet zaratilo, znam da moju djecu ne bi branili nečiji drugi očevi.

Piše: Mahir Sokolija
Izvor: Stav.ba

Facebook komentar
Tags: Agresija na BiHGenocidMahir SokolijaMišljenjeStav
Prethodni post

Masakar u Katinskoj šumi: Zločin koji je odobrio vrh Komunističke partije Sovjetskog Saveza

Slijedeći post

Emerik Blum, jedan od najvećih privrednika BiH: Dok je znanjem i sposobnošću podizao Energoinvest, UDBA ga špijunirala

Slijedeći post
Emerik Blum, jedan od najvećih privrednika BiH: Dok je znanjem i sposobnošću podizao Energoinvest, UDBA ga špijunirala

Emerik Blum, jedan od najvećih privrednika BiH: Dok je znanjem i sposobnošću podizao Energoinvest, UDBA ga špijunirala

Preporučeno

Aja Sofija ponovo postaje džamija

Aja Sofija ponovo postaje džamija

10/07/20
Mirza Hasanefedić za Intelektualno.com: Sarajevo, kao i cijela BiH su prepuni inspirativnih motiva

Mirza Hasanefedić za Intelektualno.com: Sarajevo, kao i cijela BiH su prepuni inspirativnih motiva

03/03/21
Umjetnica i profesorica Amela Cikota u SAD-u povezuje učenike kroz bosansko naslijeđe

Umjetnica i profesorica Amela Cikota u SAD-u povezuje učenike kroz bosansko naslijeđe

18/08/20
Devastirano dječije igralište kao simbol naše frustracije

Devastirano dječije igralište kao simbol naše frustracije

20/08/19

Pratite nas putem:

  • 16.5k Fans

© 2020 Intelektualno, sva prava zadržana.

Nema rezultata
Svi rezultati
  • Impresum
  • Kontakt
  • O nama
  • Početna

© 2020 Intelektualno, sva prava zadržana.

Ova web stranica koristi kolačiće
Koristimo kolačiće (eng. „cookies“) za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Nastavkom pregleda web-stranice slažete se s uvjetima korištenja.Slažem se Uslovi korištenja
Uslovi korištenja

Privacy Overview

This website uses cookies to improve your experience while you navigate through the website. Out of these, the cookies that are categorized as necessary are stored on your browser as they are essential for the working of basic functionalities of the website. We also use third-party cookies that help us analyze and understand how you use this website. These cookies will be stored in your browser only with your consent. You also have the option to opt-out of these cookies. But opting out of some of these cookies may affect your browsing experience.
Necessary
Always Enabled
Necessary cookies are absolutely essential for the website to function properly. This category only includes cookies that ensures basic functionalities and security features of the website. These cookies do not store any personal information.
Non-necessary
Any cookies that may not be particularly necessary for the website to function and is used specifically to collect user personal data via analytics, ads, other embedded contents are termed as non-necessary cookies. It is mandatory to procure user consent prior to running these cookies on your website.
SAVE & ACCEPT
Ova web stranica koristi kolačiće Koristimo kolačiće (eng. „cookies“) za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Nastavkom pregleda web-stranice slažete se s uvjetima korištenja.