Anarahija u kropusima kapikulu, koji su predstavljali centralne osmanske snage, naročito u janičarskom korpusu, uočava se u drugoj polovini 16.stoljeća. Bitne institucije osmanske vojske su već u 16. stoljeću počele da doživljavaju pad svoje efikasnosti i udarce svojoj vojnoj organizaciji.Godine 1595. kada je Kodža Sinan-paša poražen u Vlaškoj izgubljen je veliki broj akindžija. Ovo je bio jedan od glavnih razloga slabljenja ove vojne formacije. Akindžijska lahka kojica je bila prethodnica osmanskih osvajanja, prodirući duboko u neprijateljski teritorij, slabeći njihovu moć odbrane. Delije su još jedan bitan element osmanske vojske 16. i 17. stoljeća. U vojne pohode su odlazili sa beglerbegovima i vezirima u pokrajinama.
Od 18. stoljeća sve manje učestvuju u pohodima, a to rezultira njihovim napadima na lokalna sela. Glavni razlog ovog stanja razvoja vojske su mnogobrojne ekonomske i društvene prilike tog doba. Jedan od rezultata tih fakotra je bilo neprimjenjivanje zakona o devširmi i nasumično uzimanje vojnika u redove centralnih snaga. Tako je vremenom porastao broj vojnika, osobito janičara, pa je za državnu blagajnu postalo opterećenje plaćanje velikog broja plaća i novčanih nagrada prilikom tda čestih ustoličenja sultana. Stoga se vojnicima davao novac manje vrijednosti a sve to skupa je štetilo efikasnosti vojne organizacije.
U isto vrijeme kad su se javile pobune u središnjim snagama, krajem 16. stoljeća javili su se neredi među vojskom u pokrajinama. Glavni je razlog neredima u organizaciji timarnika bilo je nepoštivanje zakona. Osim toga kod dodjeljivanja timara često je presudan bio mito, što je smanjilo broj spahija, osnove osmanske vojske. Spahijska konjica je bila razlog uspješnih osmanskih osvajanja i najefikasniji princip po kojem su se osmanlije vodile pri raspodjeli prihoda. Do sredine 18. stoljeća nisu se preduzimale nikakve mjere za reorganiziranje centralne i pokrajinske vojske. Sultan Osman II je postao žrtva promjena koje je namjeravao provesti i 1622. godine je ubijen. U vrijemen Murata IV i vezirata porodice Čuprilić preduzimane su oštre mjere, pa je i u centru i pokrajinama srazmjerno obezbjeđen mir. Za temeljitu vojnu reorganizaciju idealnim se smatralo doba Sulejnama Zakonodavca, no do toga nije došlo.
Početkom 18.stoljeća načinjeni su neki pokušaji reorganizacije janičarskog korpusa tako što je smanjen broj janičara. Prekontrolisani su berati o dirlicima koje su uživale spahije i postavljen je uslov da ovi vojnici moraju boraviti u svom sandžaku. U 18.stoljeću osmanska država je uvidjela vojnu nadmoć evropskih država pa su preduzete ozbiljne mjere za reorganizaciju vojske. U vrijeme Mahmuda I (1730-1754) iz francuske je doveden Comte de Bonneval koji je primio islam i uzeo ime Ahmed, i njemu je povjerena reorganizacija artiljerijskog korpusa. Na Uskidaru je otvoreno Odjeljenje za geometriju gdje je pružana artiljerijska obuka. U vrijeme Mustafe III također iz Francuske doveden je baron de Tott koji je bio zadužen za reorganizaciju topdžijskog korpusa. Osnovao je novi korpus unutar artiljerije koji je koristio brzomente topove.Zanimljivo je da je prvi ovakav korpus u provincijskim snagama formiran u Bosni. Pripadnicima ovog odreda je pružao obuku i tražio da se izlijevaju i upotrebljavaju ovakvi topovi u osmanskoj vojsci. Tako je 1773. godine otvorio školu pod nazivom Sultanska pomorksa inženjerska škola u kojoj su se obrazovali pomorski oficiri. Iako se sa uvođenjem vojnih promjena nastavilo i u vrijeme Halila Hamid-paše, velikog vezira sultana Abdulhamida I, Pomorska inženjerska škola ostaje uspješniji primjer reformi i reorganizacije vojske.
Za Selima III, sultana otvorenog prema svim oblicima novina, reformama se pristupa ozbiljnije. Selim III se još kao mladić zanimao za organizaciju evropski država. Nakon potpisivanja sporazuma sa Rusima u Jašiju 1792. godine zatražio je od svojih državnika i nekih uglednijih stranaca koji su se nalazili u Istambulu da mu podnesu svoje prijedloge o organizaciji vojske. Nova vojna struktura je nadopunjena pripadnicima bostandžijskog korpusa, a nazvana je Nova vojska ili Nizami džedit. Za novu vojsku, koja se shodno savremenom shvatanju djelila na alaje, tabore i jedinice sagreađene su nove kasarne i novim se vojnicima pružalo evropsko obrazovanje. Da bi se nova vojska finansirala, uspostavljena je i neovisna riznica pod nazivom Novi prihodi ili Iradi džedid. Za kratko vrijeme broj vojnika je dostigao dvadeset hiljada. Iz centra se reorganizacija prenjela na pokrajine. Međutim sve ove aktivnosti su zaustavljene pobunom izazvanom vanjskim huškanjem 1807.godine.
Nova vojska je ukinuta a pobunjenici su ubili Selima III. Nemogućnost osmanskih vlasti da sprovedu vojne reforme je u konačnici rezultiralo gubljenjem moći i neminovnim krahom osmanske vlasti na Balkanu. Otpor novi mjerama je najviše dolazio od uživalaca timara koji su reformama gubili svoj status. Ne želeći se odreći svojih privilegija, spahije i janičari koji su u prošlosti bili udarna snaga osmanskih osvajanja postaju njen teret. Odbijanje usvajanja novih očigledno boljih metoda samo zato o dolaze izvana ili zbog partikluarnih interesa jedne grupe ljudi je razlog propasti osmanske države. U 19. stoljeću osmanski sultani su uspjeli da uvedu novu vojnu organizaciju, no tada je već bilo kasno. Evropske zemlje su iskoristile vojnu stagnaciju Osmanlija, pretekle ih i nametnule svoj narativ u diskursk velikih sila.
Za Intelektualno.com piše: Haris Popaja
