Kao produkt hladnog rata, Sovjetski Savez i Sjedinjene Države podijelili su Korejski poluotok na dvije suverene države 1948. godine s granicom postavljenom na 38. paraleli. Na sjeveru je uspostavljena socijalistička država pod komunističkim vodstvom Kim Il-Sung-a, a kapitalistička država na jugu pod antikomunističkim vodstvom Syngman Rhee-a. Obje vlade dviju novih korejskih država tvrdile su da je jedina legitimna vlada cijelog poluotoka, a nijedna nije prihvatila dogovorenu granicu kao trajnu. Sukob je eskalirao u rat kad su vojne snage Sjeverne Koreje (KPA), koje su podržale Sovjetski Savez i Kina, prešle granicu Južne Koreje 25. linja 1950. godine. Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda ovlastilo je formiranje Zapovjedništva Ujedinjenih nacija i slanje snaga u Koreju, kako bi se odvratilo ono što je prepoznato kao sjevernokorejska invazija. Dvadeset i jedna zemlja Ujedinjenih naroda na kraju je pridonijela snagama UN-a, a vojnici Sjedinjenh Država činili su oko 90% vojnih formacija UN-a.
Kad dio snaga UN-a na korejska ratišta poslane su i trupe iz Republike Turske. Turska intervencija u Koreji bila je jedinstvena po svojoj pravovremenosti i hitnosti. Turska brigada s 5.000 ljudi stigla je u oktobru 1950. godine, u vrijeme kada su se trupe UN-a borile da odbiju snažnu komunističku kinesku ofanzivu. Sljedećeg mjeseca brigada je uspjela zaustaviti napad šest kineskih divizija oko Kunu-rija. Nakon što je brigada pomogla stabilizaciju fronta, zapovjednik Koalicijskih snaga UN-a, general Douglas MacArthur, rekao je: „Turci su heroji heroja. Ne postoji nemoguće za tursku brigadu. ”
Pokojni kongresmen John P. Murtha jednom je napomenuo kako je turska intervencija „dala nadu demoraliziranoj američkoj naciji.“ Obilježavajući 50. godišnjicu Korejskog rata 2000. godine, Murtha se prisjetio kako su turski vojnici, nakon što im je ponestalo municije, pričvrstili bajonete na puške i nastavili su se boriti prsa u prsa.
Kodno ime turske brigade bilo je “Sjeverna zvijezda”. Doprinos i žrtve turskih jedinica bili su četvrti nakon Sjedinjenih Država, Velike Britanije i Kanade. Ukupan procenat žrtava u turskoj brigadi bila je među najvišima sa 22 posto: 734 mrtvih, 2.147 ranjenih, 234 ratnih zarobljenika i 175 nestalih u akciji. Ukupno su četiri različite turske brigade služile u Koreji, sa ukupnim doprinosom od 23.000 ljudi.
Hrabra odluka Ankare da pošalje trupe u Koreju krajem 1950. godine godine također se pokazala ključnom u osiguravanju ulaska Turske u NATO sljedeće godine. Kada je savez formiran u aprilu 1949. godine, Turska nije pozvana da se pridruži. Washington se nerado obvezao braniti daleku Tursku, a također je odbacio turske prijedloge za bilateralni savez. Zapadnoeuropske članice NATO-a nisu htjele riskirati umanjivanjem američke ekonomske pomoći i druge pomoći koju su primale.
Ključni doprinos Turske u korejskom sukobu tada je saveznicima onemogućio odbacivanje obnovljene kampanje za članstvo u Ankare u Sjevernoatlanskom savezu. U septembru 1951.godine Turska, zajedno s Grčkom, dobila je službenu pozivnicu za pridruživanje.
Za Intelektualno.com priredio: Faris Marukić
