Čovjek je društveno biće i kao takav, po svojoj prirodi, vezan je za druge ljude i zajedničke aktivnosti u zajednici. Njegov društveni angažman u kojem će se on osjećati društveno korisnim umnogome ga čini sretnijim, produktivnijim i zadovoljnijim sobom. Svaki čovjek teži da se dokazuje i da njegov trud i rad bude primjećen i vrednovan. Iz tog, ali i iz drugih različitih razloga, mnogi ljudi prihvataju različite angažmane i u svojoj užoj i široj zajednici rade i djeluju želeći doprinijeti istoj, uz želju da njihovo djelovanje bude prihvaćeno, odobreno i počesto pohvaljeno. Čovjek je takav po svojoj prirodi.
Od davnina ljudi su se udruživali u činjenju različitih dobročinstava želeći da njihov doprinos društvenoj sredini bude sa onim postupcima koji su općeprihvaćeni među ljudima nastojeći da broj tih zajedničkih dobročinstava bude što veći.
Nisu sva udruživanja ista. Udruživanje u dobru treba da bude misija svakog čestitog, poštenog i moralnog čovjeka, bez obzira na stepen njegovog obrazovanja, njegove godine, porijeklo, vjeru, naciju i slično. Iz te želje za kolektivnim udruživanjem u dobru ljudi su se počeli udruživati i djelovati kroz različite projekte koje su činili i sa kojima su sebi davali određeni rok izvršenja kako bi se natjerali na što veći stepen ozbiljnosti i odgovornosti.
Do sada su se u svijetu realizirali mnogobrojni projekti u kojima su se različiti ljudi sa različitim mogućnostima udruživali u različitim društveno-korisnim aktivnostima. Formirana su udruženja i organizacije za zaštitu siromašnih, nezbrinutih, ali i pravile različite konvencije i projekti za zaštitu prava djece ali i općenito svih drugih osjetljivih kategorija. Ljudi su se udruživali putem humanitarnih organizacija i činili mnogostruka različita dobra kojim su pomagali ljude u potrebi širom svijeta.
I u mnogim manjim društvenim zajednicama ta udruživanja nisu bila u zaostatku. Ni danas to nisu. Postoje na hiljade različitih vidova udruživanja, u kojima se ljudi, želeći da pomognu jedni drugima, udružuju u dobru i pomažu različite kategorije ljudi u svojoj užoj i široj zajednici. Humanost na djelu primjetna je širom svijeta kod ljudi različitih zanimanja i različitih kulturoloških navika. Ljudi se udružuju kako bi zaštitili životinje, ekološku sredinu, te učinili i mnoge druge značajne korake kojim će očuvati Zemlju i kvalitet života na Zemlji, te zaustaviti širenje svega onoga što može štetiti čovjeku i prirodi.
Ta humanost na djelu pokazuje nam da je čovjek u biti plemenito biće i ako se druži sa dobrim ljudima činit će dobro, a ako se druži sa lošim ljudima izvjesno je da će činiti zlo. Zbog toga zla na Zemlji ne manjka i ima ga u mnogim mjestima i rasprostranjeno je u mnogim oblicima.
Na nama je da se bez obzira na količinu zla na Zemlji udružujemo u dobru i da cijenimo čovjeka kao ljudsko biće, ali i da svoju humanost pokažemo i prema životinjama i prema prirodi općenito. To je i naša vjerska dužnost koja svakog vjerujućeg čovjeka motiviše i podstiče da čini što veći broj dobročinstava i da ne izostaje, ako je u mogućnosti, ni iz jedne humanitarne akcije u kojoj se pomaže drugima.
Vjerujući ljudi čineći dobro na Zemlji nadaju se nagradi koju će dobiti na oba svijeta, i na ovom zemaljskom prolaznom i na onom budućem vječnom svijetu. Zbog toga je motivacija kod vjerujućih ljudi još veća, vidljivija i izraženija. Oni koji vjeruju u Boga i Sudnji dan svjesni su svrhe svoga postojanja i oni vrlo rado daju, dijele i pomažu drugima, jer ih tako uči Božija Knjiga. Oni koji se udružuju u dobru i potpomažu pojedince i zajednicu trajno su sretni, jer znaju da su ta njihova dobročinstva pomno pohranjena kod Onog koji sve zna i sretni su, jer su pomagali Njegova stvorenja i olakšavali im život na Zemlji.
Vođeni poslovicom da je ”lična sreća nemoguća bez sreće drugih” bili su uporni u udruživanju i zajedničkom činjenju dobra sa svima onima koji su se htjeli udruživati u dobru. Svi oni koji su radili društveno-korisne stvari i pomagali pojedince u potrebi sretnici su, jer njihova dobročinstva neće propasti: zapisana su kod Gospodara i zapamćena u mislima i sjećanjima ljudi, a to je dovoljan razlog da dobročinitelji budu svjesni da njihov trud nije bio uzaludan i da su njihova djela bila korisna, produktivna i svake pohvale vrijedna.
Onaj koji štiti ljudski život, čast, imetak, zdravlje i dostojanstvo na ispravnoj je strani. Spasiti život samo jednog čovjeka ravno je spasenju čovječanstva. Zato poštujmo sva ljudska bića i prema njima se odnosimo sa puno pažnje i poštovanja i gdje god možemo udružujmo se u dobru kako bi pomogli što veći broj pojedinaca u potrebi, ali i našu cjelokupnu društvenu zajednicu. Neka naš odnos i prema životinjama i svemu drugom što nas okružuje bude takav kao što je prema ljudima.
Onaj ko bude živio životom dobročinitelja imat će razloga za trajnu sreću i svoje trajno duhovno zadovoljstvo koje se, sigurno je, ne može ničim kupiti niti bilo čime platiti.
Za Intelektualno.com piše: Admir Iković
