Piše: Fancis Fukuyama
Pišem ovo iz Skoplja, Sjeverna Makedonija, gdje sam prošle sedmice predavao jedan od naših tečajeva Akademije vodstva za razvoj. Nakon rata u Ukrajini, ovdje nije ništa drugačije u pogledu dostupnih informacija, osim što sam u susjednoj vremenskoj zoni i činjenice da postoji veća podrška Putinu na Balkanu, nego u drugim dijelovima Europe. Za veliki dio potonjeg zaslužna je Srbija i srbijansko gostovanje Sputnjika.
Evo nekoliko prognoza:
1.Rusija ide prema potpunom porazu u Ukrajini. Rusko planiranje bilo je nesposobno, temeljeno na pogrešnoj pretpostavci da su Ukrajinci naklonjeni Rusiji i da će njihova vojska propasti odmah nakon invazije. Ruski vojnici očito su nosili uniforme za svoju pobjedničku paradu u Kijevu umjesto dodatnog streljiva i obroka. Putin je u ovom trenutku uložio većinu svoje cijele vojske u ovu operaciju – ne postoje ogromne rezerve snaga koje može pozvati da bi ih dodao u bitku. Ruski vojnici zapeli su izvan raznih ukrajinskih gradova gdje se suočavaju s velikim problemima s opskrbom i stalnim ukrajinskim napadima.
2.Kolaps njihove pozicije mogao bi biti iznenadan i katastrofalan, umjesto da se dogodi polako, kroz rat iscrpljivanja. Vojska na terenu doći će do tačke u kojoj se neće moći niti opskrbiti niti povući, a moral će ispariti. To je barem istina na sjeveru; Rusima je bolje na jugu, ali te bi pozicije bilo teško održati ako sjever propadne.
3.Nije moguće diplomatsko rješenje rata prije nego što se to dogodi. Ne postoji zamisliv kompromis koji bi bio prihvatljiv i za Rusiju i za Ukrajinu s obzirom na gubitke koje su u ovom trenutku podnijele.
4.Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda još jednom se pokazalo beskorisnim. Jedina korisna stvar bilo je glasanje na Općoj skupštini, koje pomaže identificirati loše ili nepredviđene aktere u svijetu.5.Odluke Bidenove administracije da ne proglasi zonu zabrane letova ili ne pomogne u prijenosu poljskih MiG-ova bile su dobre; zadržali su glavu tokom vrlo emotivnog vremena. Puno je bolje da Ukrajinci sami poraze Ruse, lišivši Moskvu izgovora da ih je NATO napao, kao i izbjegavajući sve očite mogućnosti eskalacije. Poljski MiG-ovi posebno ne bi dodali mnogo ukrajinskim sposobnostima. Mnogo je važnija kontinuirana opskrba Javelinima, Stingerima, TB-ima 2, medicinskim potrepštinama, komunikacijskom opremom i dijeljenjem informacija. Pretpostavljam da ukrajinske snage već pomažu i obavještajci NATO-a koji djeluju izvan Ukrajine.
6.Cijena koju Ukrajina plaća je, naravno, enormna. No najveću štetu čine rakete i topništvo, u čemu ne mogu puno učiniti ni MiG-ovi ni zona zabrane letova. Jedina stvar koja će zaustaviti pokolj je poraz ruske vojske na terenu.
8.Invazija je već nanijela ogromnu štetu populistima diljem svijeta, koji su prije napada jednolično izražavali simpatije prema Putinu. To uključuje Mattea Salvinija, Jaira Bolsonara, Érica Zemmoura, Marine Le Pen,Viktora Orbána i naravno, Donalda Trumpa. Ratna politika razotkrila je njihove otvoreno autoritarne sklonosti.
9.Rat je dosad bio dobra lekcija za Kinu. Poput Rusije, Kina je u posljednjem desetljeću izgradila naizgled visokotehnološke vojne snage, ali nema nikakvog borbenog iskustva. Jadan učinak ruskih zračnih snaga vjerojatno bi ponovilo i Zrakoplovstvo Narodnooslobodilačke vojske Kine, koje na sličan način nema iskustva u upravljanju složenim zračnim operacijama. Možemo se nadati da se kinesko vodstvo neće zavaravati u pogledu vlastitih sposobnosti kao što su to činili Rusi kad u Pekingu razmišljaju o budućem potezu protiv Tajvana.
10.Nadajmo se da će se i sam Tajvan probuditi s potrebom da se pripremi za borbu kao što su to učinili Ukrajinci i da obnovi vojnu službu. Nemojmo biti prerano defetisti.
11.Turski dronovi postat će bestseleri.
Izvor: Liberalni Forum
