Mnogi važni pronalasci i izumi dogodili su se između 600. i 1600. godine našega vremena, znači, u vremenu kad se islamski svijet protezao između Kine i južne Španije. Ipak, danas vrlo malo znamo o izumima za koje Zapad treba biti zahvalan muslimanima.
U pandemiji koja prijeti životu i ekonomiji, svijet je naoružan islamskim izumima starim tri milenijuma. Sa skoro dva miliona zabilježenih slučajeva širom svijeta, nova pandemija koronavirusa stavila je cijeli svijet u veliku pripravnost. Broj smrtnih slučajeva prešao je 120.000, a da nije bilo tri izuma – sapuna, alkohola i karantene, broj bi bio još veći.
Zajednička osobina izuma, osim njihove efikasnosti u ograničavanju širenja COVID-19, je da su muslimanski naučnici odigrali glavnu ulogu u njihovom razvoju.
Antibakterijski sapun
– Pranje ruku sapunom i vodom… ubija viruse koji mogu biti na vašim rukama -glasi prva preporuka na web stranici Svjetske zdravstvene organizacije (WHO).
Sapun je opisan kao spasilac od početka globalne epidemije COVID-19, pri čemu su zdravstveni stručnjaci naglasili važnost redovnog pranja ruku vodom i antibakterijskim sapunom.
Iako postoje dokazi o materijalima sličnim sapunu koji datiraju oko 2800. godine prije Krista u drevnom Babilonu, sapun i kupaonice kakve danas poznajemo prvi su put proizvedeni na Bliskom istoku tokom 10. stoljeća, vremenu koje se obično naziva zlatno doba islamske civilizacije. Perzijski ljekar, alhemičar i filozof Abu Bakr Muhammad Ibn Zakarija Al Razi (854-925), poznati na Zapadu kao Rhazes ili Rasis, opisao je nekoliko recepata za izradu sapuna.
Sirija je bila glavni izvoznik sapuna u druge dijelove islamskog svijeta i u Evropu. Do 13. stoljeća proizvodnja sapuna proširila se na područje Bliskog istoka i Sjeverne Afrike, a izvori su bili u Fezu, Nablusu, Damasku i Alepu. Oko 1156. godine El-Nuri, bolnica u Damasku, bila je najveća i najrazvijenija na svijetu. Raspolagala je sa više od 8.000 kreveta za stacionarnu njegu pacijenata. Medicinska zaštita bila je besplatna. (Sada je tu smješten muzej arapske medicine i nauke.)
Međutim, Bagdad je bio centar medicinskog istraživanja. Tu su prakticirali veoma poznati ljekari, kao što je Perzijanac Ebu Bekr Muhammed ibn Zekerija er-Razi (864.-930.), pionir porodiljske pomoći i očne medicinske znanosti, otac dječije medicinske znanosti. On je prepoznao sterilizirajuću osobinu čistog alkohola i upotrebljavao ga kao antiseptik.
Alkohol kao dezinfekcijsko sredstvo
Alkohol već dugo ljudi koriste kao antiseptik. Historičari su pratili otkriće destilacije alkohola, proces proizvodnje alkoholnih pića, sve do 2000. godine prije nove ere u civilizaciji doline Inda.
Međutim, savremena medicinska upotreba alkohola kao dezinfekcionog sredstva potiče iz zlatnog doba islama. U svojoj medicinskoj enciklopediji “Al-Hawi” prevedenoj u “Sveobuhvatnu knjigu o medicini”, Al Razi tvrdi da je antiseptička upotreba alkohola na ranama bila prije, za vrijeme i nakon operacija. Metoda dezinfekcije uvedena je u prvoj bagdadskoj bolnici, koju je 805. godine sagradio kalif Harun al-Rašid.
Ova se praksa proširila na islamski svijet zahvaljujući njegovom uspjehu u povećanju stope preživljavanja pacijenata koji su podvrgnuti operaciji. Otkrivanje dezinfekcijskog učinka alkohola dovelo je do toga da su evropski jezici prihvatili izvorni arapski naziv (al-Kuhul), što znači “suština”, u odnosu na njegovu metodu destilacije. Danas je globalna potražnja za medicinskim alkoholom dostigla neviđeni vrhunac. Antiseptički gelovi na bazi alkohola postali su nužni za dezinfekciju ruku da bi se zaštitili od koronavirusa.
Karantena za suzbijanje zaraze
Krajem marta više od trećine svjetskog stanovništva bilo je pod nekom vrstom karantene. Mnoge vlade širom svijeta donijele su velike obustave rada kako bi spriječile širenje novog koronavirusa. Postoji nekoliko historijskih zapisa o izolacijama sličnim današnjem konceptu karantene. Prvi argumenti za upotrebu karantene za kontrolu širenja bolesti pojavili su se u “The Canon of Medicine”, medicinskoj enciklopediji od pet svezaka, koju je sačinio perzijski muslimanski mislilac Ibn Sina (980 – 1037) poznat kao Avicena.
Ibn Sina je bio prvi koji je odredio metodu za izbjegavanje zaraze 40-dnevnom sanitarnom izolacijom.
Nazvao je metodu “al-Arba’iniya” (četrdesete), koja je u ranom venecijanskom jeziku doslovno prevedena na “kvarantenu”. Karantena je bila obavezna praksa u bolnicama širom islamskog svijeta kako bi se spriječilo širenje lepre, zarazne bolesti koja uzrokuje pojavu čireva na koži.
Karantena je postala češća u Evropi, posebno na mjestima susreta transkontinentalnih trgovaca, poput Venecije, za vrijeme i nakon kuge crne smrti u 14. i 15. stoljeću. Izraz “karantena” označavao je četrdesetodnevni period kada su svi brodovi morali biti izolirani prije nego što putnici i posada mogu izaći na obalu. Uspjeh ove metode u suzbijanju širenja epidemija doveo je do opstanka izraza “karantena” do danas. Karantena sada označava sve vrste sanitarne izolacije, čak i kada trajanje nije četrdeset dana.
(Moroccoworldnews.com/Preporod.info)
