Terme su bitan element rimske civilizacije. Nezavisno od toga jesu li javne ili privatne, brzo su se proširile po cijelom području rimskog kulturnog utjecaja. Obično se na terme odlazilo popodne, a ostajale su otvorene cijeli dan do mraka. Terme su naravno bile i omiljena sastajališta. Najotmjenije su bile opremljene dvoranama za odmor, čitaonicama i bibliotekama. Upotreba termi potiče od grčkih sportista koji su ih koristili za opuštanje mišića nakon napornog treniranja. U Rimu tjelovježba nikada nije dosegla ono značenje koje je imala u Heladi no same terme su brzo postale vrstom nacionalne institucije.
Ono što je prvobitno bilo namjenjeno kao higijenska mjera je postalo razbibrigom i zadovoljstvom. Dvorane su bile uređene tako što se postupno išlo od hladnog prema toplom. Terme su, izuzev manjih odstupanja bile gotovo posvuda jednako građene. Najprije se ulazilo u mlaku dvoranu tepidarium, gdje se tijelo navikavalo na vrućinu. Zatim se prelazilo u sudatorium gdje se tjelo znojilo, zbog pregrijanog i suhog zraka. Ovdje su se Rimljani dugo zadržavali razgovarajući o raznim poslovima. Nakon toga bi se oni najhrabriji odlučili na bazen sa hladnom vodom. Dvorane su međusobno bile povezane. Prvo se prolazilo kroz apodyterium gdje su se robovi brinuli o odloženoj odjeći, zatim u frygidarium gdje su se nalazili bazeni.
Ta dvorana je bila otvorena ili natkrivena, u zavisnosti od geografskog položaja i karakteristika mjesta u kojem se nalazi. Ispred nje se često nalazila palaestera, mejsto za tjelovježbu i “normalni bazeni”. Zatim je slijedio tepidarium, prolazna dvorana bez bazena koju je često nadopunjavao discritarium gdje su se posjetioci mogli poljevati vodom. Caldarium je bila dvorana s bazenom s toplom vodom. U bazen se ulazilo pomoću stepenica. Terme su imale dva ogrugla hodinka tako da se kupači nisu morali dva puta kretati kroz iste dvorane. Tako su Rimljani rješili problem stvaranja “čepova” u hodicima zbog velike popularnosti termi.Voda se dovodila akvaduktima, skladištila u cisterne, raspoređivala preko kompletnekanalizacijske mreže od cementa i olova i napokon zbrinjavala putem mreže otpadnih voda. Prve terme su se zagrijavale putem toplih posuda. Topla voda se održavala u bronzanom kotlu na otvorenom. Od 1. stoljeća p.n.e. grijanje se osiguravalo putem sistema ognjišta i hypocaustuma. Zrak zagrijan spaljivanjem drva i drvenog uglja je kružio ispod prostorija i to sistemom cijevi koje su bile smještene u zidovima. Poboljšanja u sistemu zagrijavanja omogućavala su da temperatura u kupalištima dostigne do 60 celzijusa.
U Rimu je u 4. stoljeći bile ne manje od devetsto termi. Najpoznatije su bile Neronove, Agripine, Titove, Trajanove, Karakaline, Dioklecijanove i Konstantinove.Karakaline terme su veličanstvene. Njihov izgled se i danas da naslutiti. Prekrivaju površinu od jedanaest hektara. Vanjske mjere im iznose 295×305 metara. vanjski zid im je bio jednostavan i u snažnoj suprotnosti sa unutrašnjim luksuzom. Tu su se u rasipničkom obilju mogli pronaći mramorni radovi, mozaici,statue i stubovi. Brojna umjetnička djela su otkrivena tek poslije. Danas im se možemo diviti u nacionalnom muzeju u Napulju. Dvije istovjetne skupine dvorana su činile simetričnu cjelinu. Ispod su se nalazile prostorije za opskrbu, što je tvorilo neki vid ulične mreže ispod termi Karakale.
Svodovi su se uzdizali i do trideset metara. Cijelo zdanje se činilo nestvarno za tadašnjeg a i savremenog čovjeka. Kupalište je moglo da primi do hiljadu šesto kupača. Korištenje terma nije bilo skupo a jedina primjetna razlika među kupačima je bio broj robova koji je bio u pratnji. Rimljani su od ovakvog vida njege napravili važnu sastavnicu društvenog života. Rimljani su živjeli znatno sporije od nas jer je veliki dio aktivnosti započinjao u zoru i završavao oko tri ili četiri sata popodne. Većina teritorije današnje Bosne i Hercegovine je u prvom vijeku nove ere došlo pod rimsku vlast. Na području Općine Ilidža postoji jedan od najljepših i očuvanijih primjera rimske arhitekrure, vila koja je izgrađena upravo zbog termalnih izvora.
Pretpostavlja se iz jednog natpisa da se naselje zvalo “Aquae S…” (Banja S..). Ovo naselje je bilo jedan provincijski grad koji je funkicionisao po rimskim pravilima. Zbog bogatstva termalnih voda rimljani su na područiju današnje Ilidže smestili upravu i Banjsko lječilište. Arheološka istraživanja otkrila su ostatke raznih građevinskih objekata, među kojima se posebno ističu stambeni objekti u formi vile i termalni kompleks. Neki od ovih objekata imaju tipičan unutrašnji raspored bogate rimske kuće, prostorije ukrašene vrijednim mozaicima, a ispod podova su nađene naprave za centralno zagrijavanje zgrada. Iz ovog perioda sačuvani su temelji rimskih građevina, podni mozaici, kamene baze, keramika, nakit i novac.
Za Intelektualno.com piše: Haris Popaja
