Tekija u Blagaju – najpoznatija tekija u Bosni i Hercegovini Tekija u Blagaju – najpoznatija tekija u Bosni i Hercegovini
Graditeljski razvoj tekija neodvojiv je od historije sufizma. Sufijsko djelovanje svoje korijene veže za primjer poslanika Muhameda koji se često osamljivao i u miru... Tekija u Blagaju – najpoznatija tekija u Bosni i Hercegovini

Graditeljski razvoj tekija neodvojiv je od historije sufizma. Sufijsko djelovanje svoje korijene veže za primjer poslanika Muhameda koji se često osamljivao i u miru tragao za Istinom. Otuda potreba derviša za osamljivanje prilikom obavljanja molitve te stvaranja i održavanja veze s Allahom dž. š. Nastanak prvih tekija veže se za 12. stoljeće kada je sufijsko djelovanje zadobilo ustanovni oblik iskazivanja.
Mjesto za gradnju tekija pažljivo je birano. Tekije se obično građene uz rijeku, stijenu, klanac ili kanjoj, uronjene u prirodno okruženje i okrenute ka njemu. Upravo taj prirodni ambijent pružao je sufijama smiraj, slabljenje veze s ovozemaljskim, a jačanje veze sa Stvoriteljom. Prema sufijskom učenju mjesto tekije ne biraju ljudi, nego Allah.

U prirodnom skladu stvaranja mjesto tekije samo se nameće, pa ona može biti sagrađena jedino tu, na mjestu gdje je Allah odredio, daleko od ovozemaljske gužve u potpunom smiraju prirode. U Bosni i Hercegovini postoji veliki broj tekija. Brojnost građevina koje se kod nas nazivaju tekijama ukazuje na njihov značaj u ukupnosti bosanskohercegovačkog graditeljskog nasljeđa. Izgradnja tekija i djelovanje derviša u Bosni i Herecegovini veže se za 14. stoljeće.

Najpoznatija tekija koja je izgrađena na području BiH je tekija u Blagaju. Tačan datum podizanja ove građevine nije poznat, smatra se da je podignuta po dolasku Osmanlija u Hercegovinu, a najkasnije do 1520. godine. Prvi zapis koji govori o ovoj tekiji nalazimo u Putopisu Evlije Čelebije iz 1664. godine.  Na litici na samom izvoru Bune podignuta je tekija, a uz nju i musafirhana s turbetom. Ova graditeljska cjelina predstavlja vrijedan sakralni objekt, a u njenoj gradnji vidljiv je utjecaj baroka na osmansku arhitekturu. Unutar tekije nalazila se velika postorija u kojoj su derviši obavljali svoj obred. Pomenuta prostorija naziva se semahana. Ova prostorija bila je pokrivena ćilimima. Unutar semahane nalazio se i mihrab.

U skolopu tekije nalazio se i stan za šejha i čuvara tekije. Musafirhana, koja se nalazila u skolopu tekije, predstavljala je konačište za šejhove, derviše i druge putnike. Musafirhana se sastojala od podruma, prizemlja i sprata. Preko pet kamenih stepenica silazilo se do rijeke. Prizemlje se sastojalo od soba i hajata. Iz hajata se izlazilo na londžu koja je izbačena nad rijekom. Iz tavanskog prostora kao i iz dvorišta nalazio se ulaz u turbe, u kojem su se nalazila dva drvena kabura.  Utjecaj baroka vidljev je na objektu musafirhane, naročito na njenoj krovnoj konstrukciji kao i u dekorativnim elementima. Krovna konstrukcija je blago povijena što je veoma neuobičajno za forme koje su pokrivene kamenim pločama. Gostinska soba musafirhane naziva se ćošak. U ovoj prostoriji nalazio se strop raskošno ukrašen drvenim polihromnim rezbarijama. Tradiocionalni dijelovi ćoška bile su musandre, međutim ovdje su zamijenjenje nišama koje danas imaju dekorativnu ulogu.

Omer-paša Latas naredio je prvu obnovu ovog sakralnog-stambenog kompleksa godine 1851. Trideset godina nakon prve obnove došlo je do obrušavanja stijene koja je srušila Tekiju. Godine 1952. pristupilo se drugoj obnovi ovog objekta. U agresiji na BiH 1993. godine tekija je pretrpjela manja oštećenja na krovnoj konstrukciji, koja su obnovljenja po završetku rata. Tekija na Buni prvobitno je pripadala bektijaškom sufijskom redu, od 18. stoljeća postaje centar okupljanja halvetija. Čelebija, također, bilježi da je u Blagaju mostarski muftija podigao jednu tekiju na izvoru Bune, koja pripada halvetijskom redu.

Tekije, kao kuće derviša, podizane su s ciljem približavanja Bogu. Zikr, dove, traganje za Istinom, sve to zahtijevalo je kako unutarnji mir vjernika, tako i mirno okruženje koje bi omogućilo distanciranje od ovozemaljskog s ciljem unutarnjeg preispitivanja pojedinca. Islamska filozofija, tesavuf, temeljnog je stava da je jedinka beznačajna sve dok se ne spoji s Univerzumom.  Mogućnost spajanja s Vječnim ostvariva je jedino u momentu udaljavanja od svjetovnih briga, želja i potreba. Udaljavanje od svjetovnoh moguće je jedino u prirodnom ambijentu, a blagajska tekija je upotunosti ostvarila pomenute težnje.

Piše: Nermana Crnčalo

intelektualno.com

Facebook komentar

Intelektualno