Stećci sa područja Olova: Bosanski srednjovjekovni spomenici žive  u svome materijalnom i duhovnom zdanju Stećci sa područja Olova: Bosanski srednjovjekovni spomenici žive  u svome materijalnom i duhovnom zdanju
Nadgrobni spomenici govore o životima i vremenu ljudi u kojem su živjeli, pokopani, a stanje nadgrobnih spomenika danas govori o odnosu prema njima, te... Stećci sa područja Olova: Bosanski srednjovjekovni spomenici žive  u svome materijalnom i duhovnom zdanju

Nadgrobni spomenici govore o životima i vremenu ljudi u kojem su živjeli, pokopani, a stanje nadgrobnih spomenika danas govori o odnosu prema njima, te životima i kulturi trenutnog stanovništva. Stećci su fenomen koji privlači pažnju od samih početaka naučnog rada na području Bosne i Hercegovine, a njihova popularnost nije ni danas ništa manja. U ovom radu ćemo se potruditi da prikažemo najosnovnije podatke o stećcima na području općine Olovo.

Olovo se kao naseljeno mjesto prvi put u arhivskoj građi spominje 1397. godine, a ne 1382. kako je doskora bilo prihvaćeno u naučnoj literaturi. Javljanje stećaka u većem broju na ovom području može se povezati sa postojanjem rudnika olova i carine.

Prema posljednjim istraživanjima, na ovom području se nalazi 1039 spomenika na 82 lokacije, što je puno više od do sada u literaturi zabilježene cifre od 460 stećaka. Od ovog broja 667 su sljemenjaci, 195 sanduci, 123 ploče, 5 stub/nišan, 8 dvostruki, 2 stele i 39 neodređenog oblika. Posebno zanimljivo za stećke Olova je pojava dvostrukih stećaka, tj. stećaka koji izgledaju kao dva spojena stećka. Broj ovih stećaka je 8, a 7 ih se javlja u kombinaciji sljemenjak-sljemenjak, a jedan u kombinaciji sljemenjak-sanduk. Na čitavoj teritoriji stećaka javlja se ukupno 48 dvostrukih, a od 18 dvostrukih sljemenjaka 8 ih je na području Olova, a dvije lokacije su vrlo blizu u pograničnom dijelu općine.

Ornamentni na olovskim stećcima ukazuju na postojanje jedne posebne umjetničke škole. Veliki dio je dobro isklesan, a većina nema dosljedno provedenu orijentaciju. Postanak ovih stećaka se datira od kraja XIV do kraja XV stoljeća, s tim da najviše pripada prvoj polovini XV stoljeća. Unutar zajedničkih nekropola postoje odvojene grupe stećaka rezervisane za najmoćnije porodice dok su u ostale sahranjivani vojnici i slobodni seljaci. Izostanak natpisa ostavlja bez odgovora o konfesionalnoj pripadnosti ljudi pod ovim stećcima.

Ukupno je ukrašeno 180 stećaka. Najčešća predstava je dvostruka spirala čiji se krajevi okomito spuštaju ka dnu stećka, zatim predstave rozete, pletenog užeta, razne linije i trake. Dvostruka spirala sa krajevima prema dolje javlja se čak 112 puta, rozeta se javlja 66 puta, a rozeta kao cvijet 34 puta. Križ se u raznim formama javlja 21 put. Što se tiče predstava oružja mača, koplja, sablje oni se javljaju 20 puta. Treba još istaći od češće ponavljanih ukrasa polumjesec koji se javlja 18 puta i grozd u 10 navrata.

Do danas je na području Olova registrovano 6 stećaka sa natpisima. Od toga, 4 su rezultat istraživanja ranijeg perioda, dok su dva stećka pronađena u XXI stoljeću. U selu Jelaške postojala su dva stećka sa zapisom ali danas je moguće identifikovati samo jedan.  U selu Kamenskom pronađen je stećak sa natpisom čija transkripcija glasi „+ SE LEŽI MILAŠIN SIN NA’ MILOŠ’ A UNUK’ BOŽIHNIN’“, još jedan stećak sa natpisom nalazi se u Lavšićima „A SE LEŽI DABIŽIV’ NA SVO[JOJ] ZEMLJI NA PLEMENITOJ, A NE UMR’ (UMR’) SI VSE!“. Novootkrivena su dva nedovršena natpisa jedan je pronađen u selu Kruševo i glasi „SIE LEŽE“,  drugi natpis je nađen na maloj nekropoli u Šehovićima, ovaj natpis počinje sa ukrasom krsta sa lijeve strane  i glasi „ASE LEŽIH“.

Posebnu pažnju privlači obelisk koji se nalazi na lokalitetu Vlaškovac u selu Donji Bakići. Dimenzije spomenika su: visina od postolja do četvrtaste piramide 300 cm, do kamene kugle 365 cm i od postolja do samog vrha 410 cm. Visina piramide je 65 cm, visina kamene kugle 45 cm. Obelisk je bogato ukrašen sa sve četiri strane. Mjesto oštrih ivica spomenik ima sa svih strana tordiranu vrpcu kao ornament.  Svi ukrasi su rađeni u vidu reljefnih ispupčenja. Osnovni motivi na obelisku su: S-motivi i životinjski lik sa štitom. Potom dolaze spiralni zavoji, grozdovi i tačkice. Kompozicija životinje sa štitom bi trebalo da označava heraldički znak, ponavlja se na sve četiri strane i svakako je jedan od rijetkih na spomenicima ove vrste u Bosni i Hercegovini. Zbog svoje monumentalnosti ovaj obelisk je i izvor legendi koje su narodu objašnjavale njegovo nastajanje. Jedna od legendi veže za priču kako je bosanski kralj odlučio da sam ode u lov te kako je napadnut od strane vepra te teško ranjen. U čast što je kralju spašen život podignut je taj spomenik. Ovo je pokazatelj kako srednjovjekovni spomenici žive ne samo u svome materijalnom izdanju nego i u duhovnom kroz narodne priče i legende, te da oni ne oblikuju samo fizičku nego i duhovnu sredinu.

U naselju Petrovići postoji manji obelisk jako sličan ovom, koji je 2016. prvi put spomenut u stručnoj literaturi. Ovaj obelisk je visok oko 130 cm, završava malom piramidom i kuglom na vrhu koja je odvaljena. Bridovi su mu ukrašeni pletenim užetom, a sve četri strane su ukrašene spiralnim zavojima.  Na svim stranama je parni broj spiralnih zavoja , osim na sjeverozapandoj gdje se nalaze tri ali se jedan ne vidi u cjelosti. Kada je 2016. na UNESCO listu zaštićene svjetske baštine upisano 28 nekropola stećaka među njima se našla i nekropola Mramor u selu Musići kod Olova.

Za Intelektualno.com priredio: Fadil Hadžiabdić

Facebook komentar

Intelektualno