Stari most u Mostaru – remek djelo osmanske arhitekture Stari most u Mostaru – remek djelo osmanske arhitekture
Obnovljeni Stari most u Mostaru, remek djelo osmanske arhitekture iz XVI stoljeća,  svečano je otvoren na današnji dan prije petnaest godina. Stari most je... Stari most u Mostaru – remek djelo osmanske arhitekture

Obnovljeni Stari most u Mostaru, remek djelo osmanske arhitekture iz XVI stoljeća,  svečano je otvoren na današnji dan prije petnaest godina.

Stari most je dao izgraditi sultan Sulejman I Zakonodavac 1565. godine na mjestu dotrajalog drvenog mosta sultana Mehmeda II El-fatiha, a gradnja je završena 1566. godine. Ova godina je uklesana u kamen iznad temelja na kojem piše: „džisr bena sene 974“- „most bi izgrađen 974. godine,“ odnosno 1566. godine po gregorijanskom kalendaru. Most, koji je nosio ime po nalogodavcu gradnje sultanu Sulejmanu, djelo je osmanskog graditelja Hajrudina, učenika legendarnog graditelja mimara Sinana.

Luk mosta je dug skoro 29, a visok 20 metara, dok je širok 4,5 metara. Izgrađen je od svijetlih kamenih blokova, a pored njega uzdižu se dvije kule Tara i Halebija. Na Starom mostu je, zbog neophodnosti održavanja i popravljanja oštećenih dijelova, izvršeno nekoliko rekonstrukcija. Godine 1737. izvršena je ozbiljna popravka mosta prilikom čega je odlučeno da se napravi novo skladište za čuvanje baruta i opreme potrebne za posade kula, kao i 1854. godine kada je postavljena visoka željezna ograda, jer je prethodna bila isuviše niska pa se dešavalo da ljudi padnu sa mosta u Neretvu.

Zbog svog specifičnog izgleda Stari most je privlačio mnoge posjetitelje, čija je srca osvajao već na prvi pogled. Poznati osmanski putopisac iz XVII stoljeća Evlija Čelebija o Starom mostu je napisao: „…Kada se ovaj most pogleda iz daljine, izgleda okrugao kao luk iz kojeg je tek izletjela strijela, pa je tako stao. Neimarski ukus, preciznost, eleganciju, koja je unošena u ovu divnu kamenu tvorevinu, nije pokazao ni jedan stari neimar. Otkako je sazidan ovaj visoki most, otada ovamo dolaze neki veziri, prvaci i visoki dostojanstvenici da ga vide. I sjedeći u pomenutom čardaku, oni promatraju kako mnoga smiona djeca šehera stoje spremna na ivici mosta. I kad se zatrče i skoče sa mosta, padaju dolje u rijeku i lete u zraku kao ptice, praveći, svaki od njih, posebnu vrstu akrobacije…“.

Dana 9. novembra 1993. godine svijet je sa videosnimke posmatrao kako granate ispaljene sa pložaja HVO-a ruše Stari most, simbol Mostara i Hercegovine. Na Stari most je ispaljeno 86 granata nakon čega se luk mosta srušio u Neretvu. Nešto više od 400 godina nakon njegove gradnje, Mostarci i čitav svijet svjedočili su neslavnom odlasku u historiju jednog od najvrijednijih spomenika kulturno – historijskog naslijeđa na ovim prostorima, koji je opet za same Mostarce predstavljao mnogo više od toga.

Pred Međunarodnim sudom za ratne zločine u Hagu, u jednoj tački optužnice u predmetu „Prlić i ostali“ za udruženi zločinački poduhvat, sudilo se generalu HVO-a Slobodanu Praljku za rušenje Starog mosta. U prvostepenoj presudi Sudsko vijeće je zaključilo da je rušenje Starog mosta „predstavljalo neproporcionalnu štetu iako ga je Armija BiH koristila, pa je zato za HVO bio legalni vojni cilj“ zbog koje su osuđeni Milivoj Petković i Slobodan Praljak.  Po drugostepenoj presudi na žalbu u ovom predmetu, vijeće je ponovo zaključilo da je rušenje predstavljalo legalni vojni čin dok su presude za neproporcionalnu štetu ukinute.

Nakon okončanja sukoba između Bošnjaka i Hrvata, Vašingtonskim sporazumom u martu 1994. godine, počeli su razgovori o obnovi Starog mosta. Na mjestu srušenog luka podignut je lančani most preko kojeg su 23. jula 1994. zajedno prešli predsjednik predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine Alija Izetbegović, predsjednik Republike Hrvatske Franjo Tuđman, ministar vanjskih poslova SR Njemačke Klaus Kinkel, te gradonačelnici istočnog i zapadnog dijela Mostara, Safet Oručević i Mijo Brajković.

Dana 1. novembra 1995. Safet Oručević je potpisao Odluku o početku obnove Starog mosta, a u pismu medijima mjesec dana kasnije, Oručević najavljuje početak priprema za obnovu mosta. Tako je počela obnova Starog mosta u Mostaru. Prvu donaciju vrijednu milion dolara za obnovu donirala je Republika Turska, kada su 18. juna 1996. tadašnji turski predsjednik Sulejman Demirel i Alija Izetbegović potpisali Protokol kojim Republika Turska daje milion američkih dolara za startne radove na rekonstrukciji. Nakon toga, počelo je intenzivnije skupljanje donacija za obnovu. U tu svrhu 2. jula 1997. osnovana je Fondacija za obnovu za čijeg je predsjednika izabran Alija Izetbegović.

Konačni početak radova na obnovi Starog mosta počeli su 29. septembra 1997. godine, kada je simbolično iz Neretve izvađen prvi kamen porušenog mosta koji je trebao biti ugrađen u obnovljeni most. Radovi na obnovi trajali su do 2004. godine, a 23. jula 2004. godine, obnovljeni Stari most je i zvanično otvoren. Projekt obnove Starog mosta zajednički su financirali Turska, Italija, Nizozemska, Hrvatska, Svjetska banka, Europska banka za obnovu i razvoj, te Grad Mostar. Organizacija Ujedinjenih nacija za obrazovanje, nauku i kulturu (UNESCO) je 2005. godine uvrstila Stari most u Mostaru na popis zaštićenih spomenika kulture UNESCO-a, kao spomenik “kulture i pomirenja”.

 

Za Intelektualno.com priredio: Dino Hajdar

Facebook komentar

Intelektualno